“Tko god je položio ovu nadu u njega, čisti se od grijeha kao što je on čist.” (1. Ivanova 3,3)
Ivan je bio učitelj svetosti i u svojim je poslanicama Crkvi iznio nepogrešiva pravila za ponašanje kršćana. … Ivan je naučavao da kršćanin mora uvijek biti čistog srca i života. Kao što je Bog svet u svojem okruženju, tako i pali čovjek vjerom u Krista treba biti svet u svojem. …
Ima onih koji tvrde da su sveti, da su potpuno Gospodnji, koji se pozivaju na Božja obećanja, a ne vrše Njegove zapovijedi. Ovi prijestupnici Zakona prisvajaju sve što je obećano Božjoj djeci; to je drsko s njihove strane jer nam Ivan kaže da će se Ima onijubav prema Bogu očitovati u poslušnosti svim Njegovim zapovijedima. Nije dovoljno vjerovati u teoriju istine, ispovijedati vjeru u Krista. … „Tko tvrdi: Poznajem ga, a ne vrši njegove zapovijedi,“ pisao je Ivan, „lažac je, i u njemu nema istine.“ …
Ivan nije naučavao da se spasenje zarađuje poslušnošću, već da je poslušnost plod vjere i ljubavi. … Ako ostanemo u Kristu, ako Božja ljubav prebiva u srcu, naši će osjećaji, naše misli i naši postupci biti u skladu s Božjom voljom. …
Premda se trude da budu poslušni Božjim zapovijedima, mnogima nedostaje mir i radost. Ovaj nedostatak u njihovu životu posljedica je pomanjkanja vjere. Oni idu kao da hodaju po slanom tlu, po isušenoj pustinji. Malo traže, a mogli bi tražiti mnogo jer Božja obećanja nemaju ograničenja. Takvi neispravno prikazuju posvećenje koje dolazi od poslušnosti istini. Gospodin želi da svi Njegovi sinovi i kćeri budu sretni, spokojni i poslušni. Vjerom vjernik dolazi u posjed ovih blagoslova. Vjerom se može nadomjestiti svaki karakterni nedostatak, očistiti svaka nečistoća, ispraviti svaka pogreška, razviti svaka sposobnost. (Ellen G. White, Borba i hrabrost)