„Obucite se, dakle, budući da ste izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdačnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost!“ (Kološanima 3,12)
Ljubazne riječi, ljubazan pogled i radostan izraz lica okružuju kršćanina ozračjem dražesti koja njegov utjecaj čini skoro neodoljivim. To je način da se stekne poštovanje, da se prošiti područje korisnosti, način koji skoro ništa ne stoji. Kristova vjera u srcu čini da riječi koje on izgovara budu nježne i izraz ljubazan, čak i prema onima koji se bave najskromnijim poslovima u životu. Bučan, sitničav, bahat čovjek nije kršćanin jer biti kršćanin znači biti sličan Kristu.
Onaj tko se napaja Kristovim duhom učinit će da on teče iz njega u obliku ljubaznih riječi i učtivog ponašanja. Plan spasenja treba omekšati sve što je grubo i oštro u temperamentu, izgladiti sve što je hrapavo ili neuglađeno u ponašanju.
Vanjska promjena svjedočit će o unutarnjoj promjeni. Istina posvećuje i oplemenjuje. Kada se primi u srce, ona djeluje skrivenom snagom preobražavajući onoga tko ju je prihvatio. Ali oni koji ispovijedaju istinu dok su istodobno grubi, kiseli, i neljubazni u riječima i ponašanju, nisu ništa naučili od Isusa; sve te pojave svjedoče da su i dalje sluge Zloga. Nitko ne može biti kršćanin bez Kristovog duha, pokazivanja krotkosti, nježnosti i profinjenosti u ponašanju.
Učtiv, ljubazan, dobro odgojen kršćanin imat će utjecaj za Boga i za Njegovu istinu, a drukčije i ne može biti. Svjetlo dobiveno s Neba, širit će svoje blistave zrake preko njega na putove njegovih bližnjih. Riječi koje izgovaramo i naše svakidašnje ponašanje slično je plodu koji raste na drvetu. Ukoliko je plod kiseo i neukusan, korijenje toga drveta ne crpi hranu iz pravog izvora. Ako su naše sklonosti dovedene u sklad s našim Spasiteljem, ako je naš karakter krotak i ponizan, pokazujemo da je naš život sakriven s Kristom u Bogu i da ćemo iza sebe ostaviti svijetli trag. Oni koji nas gledaju prepoznat će da smo bili s Isusom i da smo učili od Njega. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)