„A svakomu je od nas dana milost po mjeri, kako ju je Krist darovao.“ (Efežanima 4,7)

Jedan od dokaza da smo beznadno uvjetovani da religiji pristupamo na način „uradi sam“ jeste da često osoba, koja počinje tražiti zajednicu sa Bogom, mjeri da li ima ili nema ovu zajednicu svojim ponašanjem. Recimo da je ta osoba bila žrtva bolesti u pokušajima da se izbori za svoj put u nebo i da je otkrila da se spašavamo samo vjerom u Krista. Ako pokušava skrenuti svoju pažnju ka Isusu i zajedništvu s Njime, prvo što će težiti da učini biti će da gleda na sebe kako bi provjerila koliko boljim životom živi zbog tog zajedništva. Da li ste i vi to nekad činili?

Razgovarao sam jednom sa čovjekom koji je preživljavao teške trenutke pokušavajući preživjeti u ovozemaljskom životu, da ne govorimo o vječnom. Pokušao sam mu ukazati na Isusa i dao mu nekoliko prijedloga kako se može upoznati s Njim, provodeći vrijeme s Njim iz dana u dan. A tada sam rekao: „Sada pazi! Zato što će prvo što ćeš učiniti kad sutra provedeš vrijeme sa Bogom biti da pokušaš odrediti da li uspijevaš u životu kojim ćeš živjeti – upozoravam te da se život može pogoršati. To se često događa!“

Jeste li ikada otkrili da vam je znatno teže kad ste se više molili? Jeste li otkrivali da kad ste učinili odlučne napore da uđete u tješnju zajednicu sa Isusom, sve je pošlo naopako? Jeste li ikad u svoj svojoj iskrenosti povjerili sve što ste znali Isusu Kristu a već sljedećeg tjedna sve je bilo mučno? Da li vam se to dogodilo? Jedan mladić mi je rekao: „Otkrio sam da mi je bolje bez Boga“. A drugi mi je saopćio: „Prije dva tjedna prestao sam biti kršćanin i od tada nisam sagriješio“.

Ne bismo smjeli nikada o svom zajedništvu sa Kristom prosuđivati na osnovu ponašanja. To je Božji posao. Bog će suditi svakom čovjeku prema djelima. Mi nismo tu da sudimo ljudima, a ako ne treba da sudimo ljudima, to isključuje i nas same, zar ne? Moguće je da kršćanski život postane nepodnošljiv teret zato što stalno mjerimo sami sebe sobom i ne gledamo Isusa. Nama je

teško da gledamo Isusa i da prihvatimo da „nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti“. (Djela 4,12) (Morris Venden, Djelotvorna vjera)