“Tada reče Jahve Mojsiju: ‘Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće.'” (Izlazak 16,4)
Nema nikakve sumnje da je Isus mislio na manu kad nam je rekao da se molimo za svoj svagdanji kruh. Kao što se sjećate, sinovi Izraelovi su gladovali u pustinji i Bog im je poslao manu – hranu s neba. Međutim, postavio je i važan uvjet. Trebali su sakupljati samo onoliko koliko je bilo nužno za taj dan. Ukoliko bi sakupili više, mana se kvarila i nije mogla biti upotrijebljena. Trebali su biti zadovoljni zalihom za jedan dan.
Međutim, postojao je i važan izuzetak od tog pravila. Petkom su trebali sakupljati za dva dana, jer se mana nije mogla sakupljati subotom. Na taj su način Izraelci preko mane dobivali dvostruku pouku. Prvo, da ovise o Bogu u svom svakodnevnom životu. Drugo, da je subota poseban dan, koji im je darovan kako bi se sjećali da je Bog stvorio kruh i sve ostalo.
Pojam “svakoga dana” (Matej 6,11) u grčkom izvorniku – epiousios – sve do nedavno zadavala je prevoditeljima velike teškoće, jer je to jedino mjesto u cijeloj grčkoj literaturi na kojemu se pojavljuje u tom obliku. Međutim, prije nekoliko godina pronađen je dio starog papirusa na kojemu se ta riječ pojavljuje na popisu nabavki.
Pored jedne stavke nalazila se i riječ epiousios. Bila je to zabilješka koja je podsjećala kupca da tu namirnicu kupi za sljedeći dan.
Prema tome, četvrta molba u Očenašu jednostavno traži od Boga da nam pripremi hranu nužnu za sljedeći dan. To je molba koja nam pomaže da na svoju listu potreba za sljedeći dan stavimo i hranu, tako da ne gladujemo.
Naš Bog je divan Bog. Bog koji upravlja bezbrojnim zvijezdana brine se i o našim tjelesnim potrebama. Hvala Ti, Bože! (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)