“Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela?” (Rimljanima 7,24)
Ujučerašnjem je tekstu (Matej 5,4) u grčkom izvorniku za tugovanje upotrijebljena riječ koja ima vrlo naglašeno i specifično značenje. Radi se o naricanju za mrtvima, o žalosnom plakanju za dragim pokojnikom. U grčkom prijevodu Starog zavjeta ista je riječ izabrana da opiše žalost koju je osjetio Jakov kada je pomislio da je njegov dragi sin Josip poginuo (Postanak 37,34). Njome se izražavaju duboki osjećaji. U svom prijevodu Biblije William Barclay ovako uobličuje drugo blaženstvo: “Blago čovjeku koji tuži kao onaj koji tuži za mrtvim!”
Međutim, plač za mrtvima, premda dočarava intenzitet iskustva opisanog u Evanđelju po Mateju 5,4, ipak ne odražava i njegovo pravo značenje. Duboko iskustvo drugog blaženstva sadržano je u današnjem tekstu – “Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnog tijela?” (Rimljanima 7,24) Ovaj uzvik otkriva uzrok ovog tugovanja. Čovjek je toliko skrhan bolom da se nalazi u pravoj agoniji duha. Samo kršćani znaju što znači biti potpuno svjestan veličine svojih grijeha, beznadnosti svoga položaja pred Bogom. I apostol Pavao uzvikuje: “Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mom tijelu. Zaista, htjeti dobro jest u mojoj moći, ali nije učiniti ga, budući da ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću.” (Rimljanima 7,18.19)
Kršćani tuže zato što su duboko svjesni svoje nedostojnosti. Nije slučajno što prva Isusova poruka u Evanđelju po Mateju glasi: “Pokajte se!” Pokajati se znači shvatiti vlastitu grješnost i odbaciti svoje grijehe. To znači žaliti što sam grješnik i od Boga tražiti oprost. To nije nikakvo površno iskustvo. To se iskustvo proživljava duboko u srcu. To je kao tugovanje za mrtvim sinom. Međutim, nakon žalovanja dolazi nada. “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran
je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9)
Ovakvo tugovanje donosi pobjedu. Negativno iskustvo prethodi pozitivnome. Postajem svjestan svoga grijeha da bih mogao steći iskustvo u radosti spasenja. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)