„Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati a ikada posrne pravednik.“ (Psalam 55,22)

Isusova rasprava o brigama ima prilično iznenađujući završetak Čitajmo ponovno tekst u Evanđelju po Mateju 6,25-33. Promatrajmo kako razvija svoju misao. Zamijetimo kako Njegovo izlaganje dobiva savršeni završetak u Evanđelju po Mateju 6,33. Ništa više stvarno nije trebalo reći. Isus je potpuno dokazao svoju osnovnu misao. Kad razmislimo o 34. retku i savjetu da svaki dan treba voditi računa o sebi, čini nam se da je to neko dodatno razmišljanje. Isus je završio svoje izlaganje u 33. retku pozitivnim mislima. A onda dodao 34. redak s njegovom uznemirujućom porukom. Zašto?

Čini se da je razlog u tome što su nam tekstovi u Evanđelju po Mateju 6,25-33 pomogli da se obračunamo sa sadašnjim brigama, dok nas sljedeći redak vodi u budućnost i pokazuje da isto pravilo važi za cijeli život, za sadašnje i buduće brige.

Isus je shvatio, mnogo bolje od nas, da nas brige onesposobljuju i uništavaju. Većina od nas čini se da uživa u malim brigama. Ustanovio sam tijekom života da sam uvijek, kada nije bilo nekih značajnih briga da zaokupe moju pažnju, počinjao sebe kinjiti malim, beznačajnim brigama i problemima. Kao da smo svi u neku ruku mazohisti. Kao da su nam brige postale nužnim sastavnim dijelom života. Neki se čak osjećaju neugodno kada nema briga.

Na primjer, kad nas tko uvjeri da doista nema razloga da strahujemo od nečega danas, mi uzvikujemo: „Da, danas je tako, ali što će biti sutra? Što će biti sljedećeg tjedna? Što mogu očekivati sljedeće godine?“ I tako to ide dalje, i naša mašta nam prikazuje horor filmove koje smo sami snimili sa sobom u glavnoj ulozi.

Posljedica je da nas brige kontroliraju u većoj mjeri no što mislimo. One uništavaju naš mir i ometaju nas u korisnom radu. Isus zna da smo vrlo često nesposobni ili nemoćni da to priznamo. On nas želi osloboditi problema i strahovanja i sada i u budućnosti. Stoga je i dodao 34. redak.

Zar nije vrijeme da svoje brige bacimo na Gospoda? Zar nije vrijeme da prestanemo trošiti snagu na strahovanja i da počnemo misliti na Gospoda i na Njegovu ljubav? Krajnje je vrijeme da bacimo u smeće košaricu u kojoj čuvamo svoje brige. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)