„I ni jedan, koji živi i vjeruje u mene, neće umrijeti dovijeka. Vjeruješ li to?“ (Ivan 11,26)

Čovjek po imenu Lazar iz grada Betanije, grada Marije i Marte, bio je bolestan. Bila je to ona ista Marija koja je pomazala Gospodina miomirisom i obrisala kosom Njegove noge. Njen brat bio je bolestan.

Svi iz ove obitelji, Marija, Marta i Lazar, postali su bliski Isusovi prijatelji. Kad god je dolazio u Betaniju, odlazio ih je posjetiti. Oni su prijateljstvom i ljubavlju bili sjedinjeni u čvrstu zajednicu.

Isus je mnogo putovao, pa se našao daleko od Judeje, u kojoj se nalazi Betanija, kada se Lazar razbolio. Marija i Marta poslale su Isusu poruku: „Gospodine, evo, koga ljubiš, bolestan je.“ Sigurno su poslale poruku zbog toga što ih je Isus mnogo volio. Mislile su da bi Isus trebao odmah doći i iscijeliti Lazara. Ali Isus im poručuje: „Ova bolest nije na smrt.“

Odmah su otrčale do Lazarovog kreveta: „Lazare, možeš li nas čuti?“ „Da!“ „Ne brini se, nećeš umrijeti. Isus je to rekao.“ Baš tada Lazar je umro.

To je bilo teško shvatljivo. Osoba koja ne sjedi kod Isusovih nogu uvijek u takvim trenucima postaje ljuta na Boga i optužuje Boga što je dozvolio nevolje. Ali onima koji sjede kod Isusovih nogu sve izgleda drugačije. Usprkos potresima i udarcima koje su Marija i Marta osjećale, njihova vjera nije bila uzdrmana. Nisu optuživale Isusa za Lazarovu smrt.

Poslije dva dana, bez žurbe, Isus je rekao svojim učenicima: „Idemo sada nazad u Betaniju! Lazar je zaspao.“ Njegovi učenici mislili su da govori o snu i objašnjavali sebi da će se Lazar odmoriti; nikako nisu mogli prihvatiti da ga Isus želi ići probuditi.

Na kraju je Isus uzdržano progovorio jezikom koji im je bio razumljiv: „Lazar je mrtav. Idem ga probuditi.“ Isus se vratio u Betaniju u kojoj su Ga srele Marija i Marta. Vjera im se održala usprkos gubitku.

Poznat vam je ostatak događaja. Kamen je bio uklonjen i Lazar je bio pozvan u život. Ono što nazivamo smrću samo je privremeni rastanak. To nije vječna odvojenost. A svako od nas sa radošću može unaprijed gledati onaj slavni dan sastanka kada će Isus ponovo doći. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)