„Ljubljeni, sad smo djeca Božja, i još se ne pokaza, što ćemo biti, Znamo, da kad se pokaže, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti, kao što jest.“ (1. Ivanova 3,2)

Da li biste voljeli ponovno proživjeti svoj život? Većina ljudi kaže: „Da, sigurno! Postoji tako mnogo trenutaka koje bih izbjegao ili drugačije uradio.“ Ne, nego, da li biste željeli proživjeti svoj život na potpuno isti način, da ne izmijenite nijedan njegov dio? Što netko bolje vidi što život na ovom svijetu nudi, to brže dolazi odgovor: „Ne, hvala“.

Pošto je to tako, jedna od najvećih nada koje imamo ovdje na Zemlji jeste Nebo. Prihvatiti spasenje koje nam je Bog omogućio i pomoći drugima da ga prihvate, najveći je razlog našeg boravka ovdje.

Zar niste ispunjeni zahvalnošću čim pomislite na naše nadanje usmjereno ka Nebu? Ima mnogo ljudi koji ne vjeruju da je Nebo stvarno mjesto. Međutim, istina o Nebu kao o stvarnom mjestu istina je Svetog pisma u koju kršćani veoma čvrsto vjeruju. Ako vam Nebo izgleda nestvarno, možda je to zbog toga što vam Isus izgleda nestvarno.

Jedan skeptik je rekao malom dječaku s ulice koji je vjerovao u Nebo: „Što će biti ako dođeš na Nebo, a Isus ne bude tamo?“ Dječak je odgovorio: „Gdje je Isus, tu je Nebo.“ Ako je Isus stvaran, i Nebo je.

Da li je Isus stvaran? Sveto pismo uči da je Isus bio stvaran i posle uskrsnuća i da je to ostao. U Luci 24,39 čitamo kako su učenici smatrali da vide duha a Isus im je rekao: „Vidite ruke moje i noge moje! Ja sam glavom. Opipajte me i vidite! Duh nema mesa i kostiju, kako to vidite na meni.“ Toma je sumnjao, pa mu je Isus rekao u Ivan 20,27: „Metni prst svoj ovamo, i vidi ruke moje, i pruži ruku svoju, i metni u bok moj, i ne budi nevjeran, nego vjeran!“ Toma je uskliknuo: „Gospodin moj i Bog moj!“ Isus je bio tako stvaran posle svog uskrsnuća kao što je bio i ranije. Dodajte tome 1. Ivanova 3,2: „Znamo, da kad se pokaže, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti, kao što jest.“ Mi ćemo biti kao Isus kad On ponovno dođe. A pošto je Isus stvaran, kad Ga budemo ugledali licem k licu, mi sami ćemo biti stvarni. Nebo neće biti neko neodređeno, maglovito mjesto; ono će biti vrlo stvarno. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)