“Potresen, uzviknu: ‘Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!’” (Postanak 28,17)
Jakov nije imao savršen karakter. Griješio je protiv svojega oca, svojega brata, protiv sebe i protiv Boga. Nadahnuće vjerno bilježi nedostatke dobrih ljudi, ljudi koji su bili obilježeni kao primatelji božanske naklonosti, i te su mane mnogo opširnije opisane od njihovih vrlina. … Oni su bili napadani kušnjama i često pobjeđivani, ali su bili spremni učiti u Kristovoj školi. Da su nam ti karakteri prikazani kao da su bili bez mane, svakako bi nas obeshrabrili u našem stremljenju prema pravdi. …
To pokazuje da Bog ni na koji način ne opravdava krivoga. On vidi grijehe u onima do kojih Mu je najviše stalo i kažnjava ih čak mnogo odlučnije nego one koji imaju manje svjetla i odgovornosti. Međutim, nasuprot grijesima i zabludama ljudskog roda, prikazan je samo jedan savršeni karakter — karakter Božjega Sina koji je svoju božansku narav odjenuo u ljudsku i hodio kao čovjek među sinovima ljudskim. …
Jakov je prijevarom stekao blagoslov namijenjen rođenom bratu. Bog mu je obećao pravo prvorodstva i obećanje bi sigurno bilo ispunjeno u određeno vrijeme da je bio spreman čekati. Međutim, poput mnogih koji sada govore da su Božja djeca, njemu je nedostajalo vjere pa je pomislio da mora nešto sam učiniti umjesto da pokorno prepusti problem u Gospodnje ruke. …Dok se kretao svojim usamljeničkim putem,
bio je obeshrabren i žalostan. … Ipak, Bog nije potpuno odbacio Jakova. Njegova milost i dalje je počivala nad Njegovim zalutalim, nepouzdanim slugom iako su ga sustizale nevolje sve dok nije naučio lekciju strpljive poniznosti. Gospodin je milostivo i sažaljivo pokazao ono što je Jakovu bilo najpotrebnije — Spasitelja. …
Umoran od puta, lutalica je legao na tlo i umjesto uzglavlja stavio kamen pod glavu. Gospodin mu je u snu dao viđenje. Ugledao je ljestve, svijetle i blistave, čiji je donji kraj stajao na zemlji, dok je vrh dopirao do Neba. Po tim su se ljestvama anđeli penjali i silazili, a na vrhu je bio Gospodin slave koji se obratio Jakovu riječima vrlo snažnog ohrabrenja. Uvjerio je Jakova da se nalazi pod božanskim vodstvom dok je daleko od svojega doma, i da će zemlja na kojoj leži kao prognanik i bjegunac biti predana u baštinu njegovom potomstvu. (Signs of the Times, 31. srpnja 1884.)