„Radujmo se i kličimo i slavu mu dajmo jer dođe svadba Jaganjčeva, opremila se Zaručnica njegova! Dano joj je odjenuti se u lan tanan, blistav i čist!” A lan – pravedna su djela svetih.“ (Otkrivenje 19,7.8)
Ovaj nas tekst dovodi do dugo očekivanog trenutka u povijesti. Isus Krist se sreće licem u lice sa svojim narodom! Apostol Ivan opisuje ovaj susret kao vjenčanje, najveće i najsvečanije u povijesti. Kada shvatimo odlike starih biblijskih vjenčanja, opis u Otkrivenju će postati još značajniji.
Stara hebrejska vjenčanja su počinjala prosidbom, nečim što podsjeća na suvremene zaruke. Budući ženik i njegov otac su dolazili u dom nevjeste i njenog oca na svečanost zaruka. U biblijskoj kulturi zaruke su značile mnogo više od obećanja. Ljudi su na zaruke gledali isto tako ozbiljno kao i na samo vjenčanje, iako novi par još nije osnovao zajednički dom.
Nakon toga bi se ženik vraćao domu svoga oca pripremiti mjesto u kojem će par živjeti. Obično je to bilo negdje na očevom imanju. Na selu je par dobivao dio zemlje i koji će obrađivati. Ženik bi radio zajedno s ostalim članovima domaćinstva na izgradnji odgovarajućeg doma za novu obitelj na svom djelu zemlje. U građanskim sredinama dograđivao bi jednu ili više prostorija u kući svoga ova. Dok se to događalo, zaručnica je živjela u domu svoga oca, pripremajući se u potpunosti ispuniti ulogu časne i darovite nevjeste. Ona je pripremala i šila svoju djevojačku opremu, koju će donijeti kada se bude udala.
Ženik bi, na sam dan vjenčanja, uzimao svoju nevjestu iz doma njenog oca i dovodio je na svadbu u dom svoga oca. Tekst iz Evanđelja po Ivanu 14,1-3 opisuje Drugi Kristov dolazak kao taj treći dio biblijskog svadbenog redoslijeda. Isusov Prvi dolazak je bio sličan zarukama. On je ostavio dom svoga Oca na Nebu i zaručio se sa svojo nevjestom, Crkvom. Nakon toga se vratio na Nebo pripremiti mjesto za svoju nevjestu, koja je ostala na Zemlji, pripremiti sebe i svoju djevojačku opremu. Prilikom Drugog Kristovog dolaska, Isus će se vratiti na Zemlju po svoju nevjestu i vratiti je u dom svoga Oca.
Prema staroj tradiciji svadba je obavljena kada su mjesto i nevjesta bili spremni. Nevjesta je odjevena u pravednost Isusa Krista i pravedna djela koja je sama učinila. Po sjajnosti i čistoći njena vjenčanica se razlikuje od odjeće koju nosi Babilon.
Gospode, više od svega želimo biti čisti i pravedni, spremni za dan Tvog dolaska. Uzmi nas i pripremi za taj veliki trenutak. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)