„Dakle, braćo moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Kristovim, da budete drugoga, onoga, što uskrsnu od mrtvih, da plod donesemo Bogu.“ (Rimljanima 7,4)
Jedna se djevojka udala za čovjeka preokupiranog savršenstvom, čistog perfekcionistu. Njihov brak bio je jadan. Pokušavala je sve čega se sjetila i što je znala, a što je duže živjela s njim, sve više je shvaćala da ga je nemoguće zadovoljiti. Ako je krumpir bio samo malo tamniji, dan je bio tužan. Ako kuća nije bila savršeno uredna, mogli ste očekivati nove teškoće.
Njegova zaokupljenost savršenstvom bila joj je tako nepodnošljiva da je ona jedne noći ležala budna i razmišljala o svojim mukama tražeći neki izlaz. Dala je riječ da će živjeti s njim dok ih smrt ne rastavi. On je mirno spavao pored nje i ona je pomislila kako bi lako bilo… da, to svakako ne bi trebalo učiniti.
Tada je pomislila da bi možda ona bila ta koja bi trebala umrijeti. Čak je i pomisao o vlastitoj smrti bila podnošljivija od života koji je vodila. I tada je shvatila da bi najidealnija situacija za nju bila da umre i tako se oslobodi braka koji joj je bio nepodnošljiv, ali da se opet vrati u život kako bi se mogla udati za drugog.
Znate li kuda smjeram ovom usporedbom? Jeste li već o njoj čitali u Svetom pismu? Ono se može naći u 7. poglavlju Rimljanima poslanice. Nitko se ne voli ubiti, ali ljudi su to činili. Ako se želite ubiti, možete skočiti s visokog mosta, prisloniti vatreno oružje na sljepoočnicu, ili uzeti veliku dozu nekog sredstva. Ali ne možete se razapeti. Postoji samo jedan način da budete razapeti. Netko drugi mora to obaviti za vas.
Sedma glava Rimljanima poslanice govori o mužu zaokupljenom savršenstvom – Zakonu. Zakon kaže ne smiješ činiti to i ne čini ono. Ne postoji način na koji možete zadovoljiti njegove zahtjeve. Smrt je jedini izlaz. Moraš umrijeti svom starom životu.
Isus nam je omogućio da, ako umremo s Njim i budemo sahranjeni s Njim, možemo ustati i hoditi s Njim u novom životu. To je ono što nam govori simbol krštenja. Isus nam je ponudio taj novi život ako prihvatimo Njegovu žrtvu za nas na križu i dozvolimo da naša stara priroda umre. Danas imamo mogućnost ponovno ustati i hoditi s Njim u slobodi i miru. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)