„‘Gospodine – nastavi Petar – zašto te sada ne mogu slijediti? Svoj ću život dati za te.’ ‘Svoj ćeš život dati za me?  Zaista, zaista, kažem ti, sigurno pijetao neće zapjevati dok me triput ne zaniječeš.’“ (Ivan 13,37.38)

Neposredno prije Petrovog pada, Krist mu je rekao: „Šimune, Šimune, pazi, sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu.“ (Luka 22,31) Kako je istinsko bilo Spasiteljevo prijateljstvo prema Petru, kako je puna sućuti bila Njegova opomena! Međutim, opomena je bila odbačena. Dovoljan sam sebi, Petar je izjavio samouvjereno da nikada neće učiniti ono što mu je Krist pretkazao. Rekao je: „Gospodine, spreman sam s tobom u tamnicu, i u smrt!“ Njegova samouvjerenost izazvala je njegovu propast. On je izazivao Sotonu da ga kuša i pao je zahvaljujući vještini svojeg zlog neprijatelja. Kada je Kristu bio najpotrebniji, stajao je na strani neprijatelja, otvoreno se odrekao svojega Gospodina.

Mnogi danas stoje na istom mjestu na kojemu je nekada stajao Petar kada je pun samopouzdanja izjavio da se neće odreći svojega Gospodina. I upravo zahvaljujući svojoj samouvjerenosti, oni padaju kao laki plijen Sotoninih zamki. Oni koji shvate svoju slabost, počinju se uzdati u snagu koja je veća od njihove.

I budući da gledaju na Gospodina, Sotona nema vlasti nad njima.

Ali oni koji se uzdaju u sebe, lako gube bitku. Imajmo na umu da je poraz pred nama neizbježan ukoliko ne poslušamo Božje opomene. Krist neće spašavati od ranjavanja onoga koji nezaštićen sam stupa na neprijateljsko tlo. On pušta samopouzdanoga, koji se ponaša kao da zna više od svojega Gospodina, da ide naprijed u svojoj umišljenoj snazi. A onda dolazi patnja i život mu je ugrožen, možda doživljava čak i poraz i smrt.

U borbi neprijatelj koristi slabe točke obrane onih koje napada. Upravo tu usmjerava svoje najžešće napade. Kršćanin ne bi smio imati slabih točaka u svojoj obrani. On se mora ograditi obranom koju Pismo daje onima koji ispunjavaju Božju volju. Kušana duša postići će pobjedu ako bude slijedila primjer Onoga koji je svaku kušnju dočekivao riječima: „Pisano je!“ I ona može stajati sigurna, zaštićena riječima: „Tako reče Gospodin!“ (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)