„A Bogu hvala, koji nam dade pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu.“ (1. Korinćanima 15,57)
Osoba koja je preokupirana onim što joj se događa, koja čezne za pobjedom, za promjenom života, veoma je otvorena i za suvremeni karizmatski pokret. On nudi promjenu života brzo i lako. Ne treba se znojiti u borbi s anđelom pored Jaboka. Možeš otići nekome tko će staviti ruke na tvoju glavu, tijelom će proći naročiti trnci, i odmah ćeš zadobiti pobjedu.
Zašto? Zato što mnogi, iako su naučili da je promijenjen život važan, nisu naučili da su zajednica, razgovor i ovisnost o Kristu jedini put i način da se ostvari promijenjen život. Kad bih ja bio sotona, mislim da bih bio veoma sretan kad bih nekome mogao smanjiti iskušenja za jedno izvjesno vrijeme, ako time postižem da ta osoba potpadne pod moju kontrolu. To bi bila dobra trgovina, zar ne?
A osoba koja kršćanstvo vidi prvenstveno u okvirima ponašanja, može veoma lako biti povedena u ovakvu zamku. Međutim, za osobu koja se oslanja na zajedništvo koje vjerom izgrađuje s Kristom, osobu koja shvaća da je cjelokupna osnova kršćanskog života zajedništvo, razgovor, ovisnost o Isusu, za takvu osobu duhovni život nije ni u kakvoj ovisnosti o iznenadnim, spektakularnim promjenama.
Istina je da Sveti Duh zaista učestvuje u mijenjanju našeg života. Sveti Duh zaista donosi pobjede. Sveti Duh zaista ostvaruje mnoge veličanstvene pojave i vidljivo djelo Duha će nastavljati svoj razvoj sve do kraja vremena milosti. Ali osnova našeg prosuđivanja da li je neko djelo od Boga, ili je ostvareno nekom drugom silom, mora uvijek biti čvrsto zasnovano na Pismu i protumačeno uklapanjem u okvir stalne i žive zajednice sa Bogom.
Promijenjen život ne dokazuje ništa. Ono što je važno jeste tko ga je promijenio, zbog kojih razloga i iz kojih pobuda. Ono što vidimo kao promijenjen život uvijek je samo vanjština. Mi ne vidimo i ne poznajemo srce. I zato ne smijemo nikada postati više zainteresirani za pobjedu nad grijesima od interesiranja za Isusa. Kad usmjerimo svoju pažnju na Njega, promijenjeni život, koji nam je toliko potreban, javit će se kao prirodna posljedica. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)