„Ne čudi se, što ti rekoh: Morate se ponovo roditi.“ (Ivan 3,7)
Svakome je poznato da postoji nekoliko pojedinosti koje treba obaviti ako želimo zaspati i spavati. Treba leći u krevet (mada sam jednom zaspao i radeći na kombajnu!). Treba ugasiti svjetlo; treba utišati TV da bude skoro nečujan, a ne pustiti ga na svih 40 decibela. Pomaže i ako zatvorimo oči!
Dok mi je kćerka bila mala, stvorio sam lošu naviku da legnem pored nje dok ne zaspi. Stvari su se tako zaoštrile da nije htjela ići spavati sve dok ne bih legao pored nje. Ponekad sam negdje trebao otići, pa bih je pogledavao uglom oka i govorio: „Sada, zatvori oči!“ Ona bi to učinila, ali kad bih sljedeći put provjerio, oči bi joj opet bile širom otvorene. Znao sam samo ovo: ako bih je uspio navesti da zatvori oči, to bi sigurno pomoglo!
Da bismo imali zajednicu s Kristom punu značenja, da bismo pronašli vrijednost u duhovnim pojedinostima, potrebno je da doživimo novo rođenje. Mi ne možemo obratiti sami sebe. Međutim, možemo se staviti u uvjete u kojima će se to dogoditi. Ne moramo sjediti i i čekati da se nešto dogodi. Ako bježimo od Boga, a u isto vrijeme duboko u sebi osjećamo želju da uđemo u pravu zajednicu s Njime, možemo se bar smjestiti u uvjete religiozne atmosfere u kojoj se iznose stvari Božje. Ako pronalaziš da ti je Biblija dosadna, i godinu za godinom je ostavljaš na polici da skuplja prašinu, možeš odvojiti bar nekoliko minuta svakog dana da pročitaš i razmišljaš o nekoliko stihova iz Kristovog života i moliš se Bogu da te pronađe tamo gdje se nalaziš i obavi svoje djelo zadobivajući tvoje srce.
Odgovornost za osmišljenu zajednicu s Bogom mora počivati na Njemu, ne na nama. Ali mi možemo doći k Njemu! Možemo se staviti u atmosferu u kojoj će nam se On najlakše približiti i tada će, kad Ga pozovemo, On učiniti svoje čudo obnovljenja u našem životu. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)