“Kao što ste nekoć učinili svoje udove podložnima nečistoći, i razvratnosti da se pokvarite, tako sada učinite svoje udove podložnima pravednosti da se posvetite.” (Rimljanima 6,19)
Sveto pismo dosljedno tvrdi da neutralnost nije jedna od mogućnosti. Ljudi biraju Boga i Njegov put ili Sotonu i njegov. Prvi Psalam je izvrsna ilustracija ove tvrdnje. Prva tri retka bave se putem pobožnosti, a posljednja tri govore o putu bezbožnika.
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom,
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noć.
On je ko stablo zasađeno pokraj voda tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.
Nisu takvi opaki, nisu takvi!
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Stoga se opaki neće održati na sudu,
ni grešnici u zajednici pravednih.
Jer Jahve zna put pravednih,
a propast će put opakih.” (Psalam 1,1-6)
Suprotnost koju nalazimo u prvom Psalmu ista je kao i u Rimljanima 6,19-23. Ne samo da postoje dva sasvim različita puta (put pravednika i put bezbožnika), već je i kraj ova dva puta različit. Put bogobojazne osobe postaje kao dobro zalijevano drvo koje donosi plodove i napreduje, dok je propast bezbožnikov kraj. Pavao to u Rimljanima 6,23 drugačije opisuje: Jer je plaća grijeha smrt, a milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.”
U Psalmu 1 i Rimljanima 6 ova su dva puta dinamična, a ne statična. Prvi Psalam prikazuje razvoj od slijeđenja do zaustavljanja, a onda se osoba konačno toliko opusti da je sjedenje na putu grešničkom prihvatljiva mogućnost (1. i 2. redak). Pavao slično govori o onima koji su sebe učinili “podložnim nečistoći i razvratnosti”. Biblija i put pravednika prikazuje kao dinamičan. Put Božjeg naroda je put sve veće svetosti koji Pavao opisuje riječju “posvećenje”. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)
