„Tražimo da upoznamo Jahvu: ko zora pouzdan mu dolazak. On će nam doći poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju.“ (Hošea 6,3)
Mi možda mislimo da razumijemo ponešto o istini i Bibliji, ali otkrivenje istine daleko premašuje sve što naš ograničeni pogled može obuhvatiti. Krist nas vodi. Kada budemo uzeti na oblake da se sretnemo s Njime i uđemo kroz biserna vrata u Božji grad, On će nas voditi na živu vodu i cijelo će nas vrijeme učiti i razgovarati s nama o onome što bi nam otkrio još na Zemlji da smo to mogli shvatiti. Međutim, mi nismo napredovali dovoljno brzo. Prečesto smo se vraćali natrag. Nismo išli prema Nebu; i zato svjetlo koje bi nas obasjalo svijetlim zrakama nije moglo doprijeti do nas, jer nismo ni bili spremni za njega. Mi smo se povlačili korak unatrag prema svijetu, prema svjetovnim zadovoljstvima, a onda kretali korak naprijed prema Nebu, pa opet korak natrag, pa opet korak naprijed prema Nebu.
Ukoliko budemo išli naprijed da upoznamo Gospodina, saznat ćemo da je Njegov izlazak pripremljen kao zora. Mi znamo da nas jutarnja svjetlost prvo obasjava vrlo slabim zrakama, a onda se pojačava sve dok vladar dana ne krene preko neba u svoj svojoj slavi, u svoj svojoj ljepoti. Kada bi Božja slava od samog početka blistala onako kako bi Bog htio, mi je ne bismo izdržali. Upravo zato je Krist i došao odjeven u ljudsku narav. Mi ne bismo podnijeli pogled na Njega da je došao u svoj svojoj slavi.
Kada bismo sada krenuli naprijed i ako se ne bismo s vremena na vrijeme povlačili unatrag korak ili dva, pa morali prikupljati svoje snage da krenemo dalje – mnogo je bolje da prikupljamo snage nego da ostajemo u stanju otpada i da nastavimo otpadati, ali bih stvarno željela da ne gubimo toliko vremena i toliko snage – mi bismo spoznavali mnogo više o Bogu i o Nebu, upoznali bismo se mnogo bolje s dragocjenom istinom i bogatim blagoslovima koje je Bog pripremio za nas kada bismo ih samo razumjeli. On je pripremio prekrasne darove za nas. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)