“Veselimo se, kličimo od veselja i zahvalimo Bogu, jer dođe Janjetova svadba! Njegova se zaručnica opremila; dano joj je da se obuče u blistav, čist lan! Lan, zapravo, označuje pravedna djela svetih.” (Otkrivenje 19,7.8)
Nekim se ljudima ne sviđaju ove riječi. Ako im se ne sviđaju ove riječi, onda im se ne sviđaju ni riječi koje je Isus izgovorio u Evanđelju po Mateju 5,20. On je, naime, izjavio da oni čija pravednost ne nadmašuje pravednost književnika i farizeja neće ući u kraljevstvo nebesko.
F. Bruner, prezbiterijanski teolog, lijepo objašnjava Isusove riječi: “Vidjeli smo da se od 17. do 20. retka zapovijed postupno kreće od teorije k praksi. Sada nam Isus najposlije upućuje najveću opomenu: ako vas Pismo ne učini pravednima, pravednijima od najozbiljnijih revnitelja u zajednici starog Božjeg naroda – biblijskih učitelja i pripadnika separatističkog farizejstva – nećete ući u kraljevstvo nebesko! Napokon, osnovna svrha Pisma nije da nam objavi pravilnu doktrinu, već da nas nauči poslušnosti pravilnoj doktrini. Cilj Pisma je pobožnost poslušnosti… Isus nas opominje da će Pismo, ukoliko se ne ispuni u nama – ako ne dostignemo pravednost – označiti naš kraj. Život i smrt ovise o odgovoru što ga dajemo ovoj Knjizi.”
U tekstu u Evanđelju po Mateju 5,20. Isus postavlja scenu za ono što tek dolazi. U prethodnih nekoliko redaka (Matej 5,17-20) ne samo što je naglasio da se Njegovo učenje potpuno slaže sa Zakonom i Prorocima (sa Starim zavjetom), već i da se vrlo razlikuje od učenja književnika i farizeja.
Mi sada trebamo razmatrati sve te istovjetnosti i sve te različitosti dok nas Isus bude provodio kroz prolaze Zakona i tumačio nam njegovu dubinu, i širinu i pravo značenje. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)