„Bdijte i molite se, da ne padnete u napast; jer je duh voljan, ali je tijelo slabo.“ (Matej 26,41)
Sotona zna za snagu života u Kristu. Ako se netko tko je u Kristu može suprotstaviti svim silama tame, ako onaj koji je u Kristu „ne griješi“ (1. Ivanova 3,6), i ako onaj tko je u Kristu ni ne želi griješiti, nego vidi da je grijeh odbojan, kako sotona može uspjeti iskušati nas?
Njegov je stalni napor da nas odvrati od zavisnosti od Božje sile i usmjeri nas na nas same. Tada ćemo završiti boreći se protiv grijeha svojim vlastitim snagama. Postoje različiti načini na koje sotona postiže to razdvajanje.
1) Zadovoljstva svijeta. To bi trebala biti nevina zadovoljstva, ali ipak takva da odvrate našu pažnju od Boga ako smo na Njega usredotočeni.
2) Brige i nesigurnosti i žalosti života. Svi mi imamo svoj dio ovoga i znamo kako je teško u takva vremena produžiti sa svojim potpunim povjerenjem u Boga.
3) Mane drugih. Jeste li ikada odvratili svoj pogled od Krista zbog tuđih slabosti?
4) Naše vlastite mane i nedostaci. Ovo je naročito djelotvorno za one koji su najsavjesniji! I na kraju.
5) Zabrinutost i strah da li ćemo se spasiti. Za sotonu ne bi bilo dobro da dođe kod onoga tko je u Kristu i kuša ga da prekrši neku od zapovijesti. Grijeh je odvratan onome koji je u Kristu. Zato sotona umjesto toga dolazi s onim što će našu pažnju odvratiti od Isusa.
Jedino kroz ostajanje u Kristu i održavanjem svog pogleda stalno usmjerenog k Njemu, imamo pobjedu. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)