„Zato, sveta braćo, koji ste dionici nebeskoga poziva, promatrajte poslanika i velikog svećenika naše vjere, Isusa.“ (Hebrejima 3,1)
Iznosim pred vas naš veliki Uzor. On je isto tako stvarno doživljavao i pobjeđivao Sotonine kušnje kao i bilo koji od ljudskih sinova. Već u tom smislu On može biti savršeni primjer čovjeku. On je uzeo na sebe ljudsku narav da bi se upoznao sa svim kušnjama kojima je čovjek izložen. On je uzeo na se nemoći i osjećao žalosti Adamovih sinova.
„Zato je u svemu morao postati sličan svojoj braći.“ (Hebrejima 2,17) On je osjećao i radost i žalost kao i oni. Njegovo tijelo je bilo podložno umoru kao i vaše. Njegov um, kao i vaš, mogao je biti zabrinut i mučen problemima. Ako vi imate teškoća, i On ih je imao. Sotona Ga je mogao kušati, Njegovi neprijatelji su Ga mogli mučiti. Vlasti su mogle mučiti Njegovo tijelo, vojnici su Ga mogli razapeti; više od toga ne mogu učiniti ni nama. Isus je bio izložen teškoćama, sukobima i kušnjama kao i ljudi. On je postao Zapovjednik našeg spasenja stradanjem. On je nosio svoje breme bolje od nas jer ga je nosio bez gunđanja, bez nestrpljenja, bez nevjere, bez srdnje; ali to nije nikakav dokaz da se mučio manje od bilo kojeg drugog napaćenog Adamovog sina.
Razdoblje Njegovog djetinjstva i mladosti ostalo nam je razmjerno nepoznato, ali je bilo izuzetno važno. On je u toj povučenosti polagao temelje zdravoj građi i živahnom umu.
Rastao je „i jačao duhom“ (Luka 2,52). Isus nam nije prikazan kao čovjek koji se savio pod teretom godina dok je putovao judejskim brdima. On je bio u snazi svoje muževnosti. Isus je nekada bio u godinama u kojima se vi upravo nalazite.* Vaše okolnosti, vaša razmišljanja u tom razdoblju života i Isus je prošao. On vas razumije u tom kritičnom razdoblju kroz koje prolazite. On vidi opasnosti koje vam prijete. On je upoznat s vašim kušnjama. On vas poziva da slijedite Njegov primjer. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)
* Ulomak iz pisma jednom mladiću.