“Što ćemo dakle zaključiti? Pogani, koji nisu težili za pravednošću, postigli su pravednost, i to pravednost koja dolazi od vjere; dok Izrael, idući za nekim zakonom koji bi činio pravednim, nije stigao k ispunjenju Zakona.” (Rimljanima 9,30.31)
Trideseti, trideset prvi i trideset drugi redak presudni su za razumijevanje 9. poglavlja Rimljanima koje naglašava božansku inicijativu, predodređenost ili izbor, Božju volju, odabir ljudi kao što su Abraham i otvrdnuće faraonovog srca. Mnogi su na temelju Pavlovih spisa netočno zaključili da sve ovisi o Bogu te da su ljudi pasivna glina u Njegovim rukama, da ih je Bog čak i prije njihovog rođenja predodredio za vječnost ili za uništenje bez obzira na odluke koje oni donesu u životu.
Pavao u sljedeća tri retka pobija ovakvo razmišljanje. On nam ovdje pokazuje ljudsku ulogu u Božjem planu. Emil Brunner kaže da odgovor ne počiva “u Božjoj tajnoj odredbi koja neke priprema za spasenje a druge za propast”, već u čovjekovom odgovoru Kristu.
Apostol prikazuje zanimljiv prizor. S jedne strane su neznabošci koje pravednost uopće nije zanimala, ali su je našli usprkos sebi samima. S druge strane su Židovi koji su gorljivo tragali za pravednošću, ali nisu uspjeli usprkos svojoj gorljivosti.
Zašto? Ovo pitanje nas vraća srži Pavlovog dokaza u Rimljanima 1-8. Razlog zbog kojeg su neznabošci dobili pravednost jest prihvaćanje Isusa vjerom. A Židovi nisu uspjeli jer su je nastojali steći djelima Zakona, ali nisu “stigli k ispunjenju Zakona” (Rimljanima 9,31). Ljudska bića ne stječu spasenje. Nije riječ o nastojanju da savršeno vršimo Zakon već o predanju vjerom Isusu Kristu, o povjerenju u Njegovu žrtvu, o prihvaćanju vlastite slabosti i dostatnosti Božje milosti.
Židovska tragedija nije u tom što su ljubili Božji zakon. Sam Pavao to hvali. Njihov stvarni problem je bio što su Zakon nastojali pretvoriti u ljestve do Neba iako to nije bila Božja namjera. Da su ga promatrali onakvim kakav jest, Božjim svetim idealom, oni bi ga i dalje mogli voljeti, a kada ga ne bi mogli vršiti, on bi ih doveo do Kristove milosti i oprosta. Jedina pravednost koja postoji je pravednost po vjeri, a taj izraz Pavao često rabi u Poslanici Rimljanima. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)