„On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam neće dati sve ostalo s njime?“ (Rimljanima 8,32)
Što naš današnji tekst povezuje s tekstom u Evanđelju po Mateju 6,25: „Zato vam velim: ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete jesti ili piti; niti za svoje tijelo: u što ćete se obući! Zar nije život vredniji od hrane, a tijelo od odijela?“
Razmislite o svom odgovoru prije no što nastavite čitati. Odgovor je da oba teksta polaze od važnijega i prelaze na manje važno. Prvi tekst kaže da će nam Bog, zato što je dao svoga Sina, svakako dati i ostalo što tražimo. Istu misao nalazimo i u drugom tekstu.
Prema tome, prvi razlog zašto se ne trebamo brinuti, prema Evanđelju po Mateju 6,25-34, počiva na činjenici da sve dolazi od Boga i da zavisi od Boga u kojega možemo imati puno povjerenje. Najveći dar je sam život, a njega nismo dobili zato što smo ga tražili. On je došao kao dar od Stvoritelja punog ljubavi. I stoga, kaže Krist, ako nam je Bog sam dao tako prekrasne i veličanstvene darove, zašto da se brinemo za obične, svakodnevne darove kao što su hrana, obuća i odjeća?
Onaj koji je dao veće – sam život – svakako će dati i manje – materijalna dobra – i bez našeg stalnog podsjećanja. Moramo naučiti imati povjerenja. Moramo prestati misliti samo o sebi, gledati samo sebe i svoje misli posvetiti Bogu koji nas nikada neće iznevjeriti.
Isus nastavlja svoju misao da trebamo imati povjerenja u Boga, iznoseći nam primjer ptica i cvijeća. Međutim, prije no što prijeđemo na te misli, trebamo zapaziti kako Isus traži da se ne brinemo o najvažnijim životnim potrebama. Hrana, odjeća i piće doista spadaju u najneophodnije životne potrebe. Bez njih ne možemo živjeti. Bez njih ne bismo mogli preživjeti. Stoga, ako nam je rečeno da ne strahujemo, da se ne brinemo za najvažnije životne potrebe, sasvim je logično da se ne trebamo brinuti ni za ono što je manje važno. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)