„Stazu k životu ti mi objavljuješ: “u tebe je punina radosti, u desnici tvojoj milina vječna.“ (Psalam 16,11)
Možemo shvatiti da na nebo neće stići oni koji tamo ne bi bili sretni. Jedna od najveličanstvenijih istina koje znamo o nebu jeste da će ljudi tamo biti sretni. Jeste li se ikada pitali što nebo čini sretnim mjestom?
Siguran sam da će dječaci i djevojčice pronaći vremena da se na nebu igraju. Na primjer, znam da će tamo djeca uživati igrati se sa životinjama. Bit će za djecu pravo zadovoljstvo, kao i za neke od nas starijih, da letimo, a da prethodno ne moramo ući u avion. Bit će zadovoljstvo jedriličariti bez jedrilice ili izvoditi padobranske skokove bez padobrana! Možda ćemo moći roniti u rijeci života bez ikakve opreme. A mogućnosti za putovanje bit će bezgranične.
Međutim, najveća sreća i zadovoljstvo neba neće biti u nekom od naših „uživanja“. Razlog sreće nebeskih bića sastoji se u tome što učestvuju u nesebičnom radu za druge. A to je tajna sreće i ovdje na Zemlji. Najsretniji na svijetu je onaj čiji je život najviše usmjeren na druge, a najbjednije se osjeća na svijetu onaj koji je najviše usmjeren na sebe. Onaj kome je glavni cilj izračunati što može sljedeće učiniti kako bi najviše primio, ili dobio neko zadovoljstvo, jadna je i nesretna osoba.
Možda ste nekada imali priliku promatrati lica onih koji čekaju na kupnju ulaznice za neko mjesto „zabave“. Sigurno ste zapazili da je većina prilično nesretna. Tako su i djeca koja teško mogu zaspati prije velikog dana „zabave“ obično mrzovoljna kad se vraćaju kući. Ako težite za srećom i zadovoljstvom, najbolje mjesto gdje ih možete pronaći – na jedinom mjestu – jeste služba bližnjima, u suosjećanju i pokušajima da donesete sreću ljudima oko sebe. To je izvor radosti u ovom životu a bit će i izvor sreće u životu koji će doći. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)