„Okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih.“ (Otkrivenje 21,12-14)
Da li Bog ima točan i razrađen plan za život svake osobe? Postoji li neka “najbolja odluka” kao dio Božjeg savršenog plana za moj život? Bog ima nekoliko mogućih putova kojima bi mogao čovjeka provesti sve do cilja.
Za neke od nas, nalaženje najboljeg puta između dvije točke može postati ideja bez uporišta, u stvarnosti. Ja sam jednom planirao putovati putem iz Michigana, gdje živim, do Floride. Zapazio sam da svi dobri putovi prolaze preko Chattanooga, u državi Tennessee, i u skladu s tim, veliko pitanje je glasilo kako iz Michigana stići do Chattanooga.
Shvatio sam kako se treba voziti preko Indianapolisa do Nashvillea, a onda do Chattanooga. Mogli bi smo krenuti i prema istoku od Louisvillea preko Lexingtona, a onda prema jugu preko Knoxvillea do Chattanooga. Ili bismo mogli krenuti na istok iz Michigana ili Indianapolisa u Ohiou i stići preko Cincinnatia do Knoxvillea i dalje.
Broja osam udaljenosti zaključio da je najkraći put između moga dijela Michigana i Chattanooga preko Knoxvillea. S druge strane, put od South Benda do Indianapolisa je veoma spor, s mnogo semafora, a i proći kroz Nashville može biti teško u trenucima najvećeg prometa. I tako, ako krenemo prema istoku u Ohiou cijeli put možemo voziti dobrim autocestama. S druge strane, taj je varijanta bila skoro 150 kilometara duža. Međutim, vožnja preko Lexingtona zaobilazi Nashville, ali je 60 kilometara duža. I tako dalje…
Da li Bog ima savršenu varijantu za svaku priliku, ili je samo cilj našeg puta ono što se računa? Cilj našeg puta je oblikovanje karaktera i biti u grupi onih koji će stanovati u Novom Jeruzalemu. Najkraći put, najlakši put i najbolji put nije uvijek sredstvo za razvijanje i oblikovanje karaktera. Ponekad gradimo karakter jedino na nekom sporednom putu, koji nas vodi obilaznicom preko nekih nepopločanih putova i cesta.
Bog zna bolje nego mi što nam je potrebno. Mi možemo na najbolji način iskoristiti svaki put kojim se krećemo. Ono što posebno znači je cilj na koji trebamo stići. Razlika između zlatnog grada i ognjenog jezera je više nego jasna. Zaklano Janje je prošlo našim putem prije nas, zato trebamo Njega slijediti bez obzira kuda će nas odvesti putovi života.
Gospode, želimo biti s Tobom u Svetom gradu. Više od svega želimo da naše obitelji i prijatelji budu s nama. Danas ti prepuštamo određivanje smjerova i čitanje putokaza! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)