“Abraham protiv svake nade, oslonjen na Nadu, povjerova, da tako postane ocem mnogih naroda, prema onom što je rečeno: Takvo će biti tvoje potomstvo.'” (Rimljanima 4,18)
Nada je Pavlu važna riječ. U Novom zavjetu se spominje pedeset i tri puta, a trideset šest puta u Pavlovim spisima. Poslanica Rimljanima najčešće rabi ovu riječ od svih novozavjetnih knjiga — trinaest puta.
U Pavlovim spisima nada ima dva različita smisla. Na jednoj su strani beznadni. Na primjer Efežanima 2,12 govori o onima koji su “bez dijela u Savezima obećanja, bez nade i bez Boga u ovom svijetu”. U 1. Solunjanima 4,13 Pavao ponovno piše: “Nećemo, braćo, da ostanete u neznanju o umrlima, da se ne žalostite poput ostalih koji nemaju nade.” On ovim retkom tješi one koji vjeruju u Krista ukazujući na dolazeće uskrsnuće umrlih. Nakon opisa ovog događaja on potiče svoje čitatelje da “tješe jedan drugoga tim riječima” (1. Solunjanima 4,18).
Za Pavla nadu nemaju oni koji su bez Krista. Tako on u svojim spisima povezuje nadu s vjerom. Ako oni koji nemaju vjeru u Krista nemaju ni nadu, onda oni koji vjeruju imaju nadu.
U Rimljanima nalazimo nekoliko primjera Pavlove pozitivne uporabe nade. Oni koji vjeruju mogu živjeti “oslonjeni na nadu u slavu Božju” (Rimljanima 5,2). “A nada ne razočarava.” (5. redak) Biblija izvještava o Božjem postupanju s čovječanstvom kako bi “imali nadu” (15,4). “A Bog, izvor nade, neka vam dadne potpunu radost i mir u vjeri da napredujete u nadi snagom Duha Svetog.” (13. redak)
Pavao usko povezuje nadu s vjerom u Boga. Isto je bilo i s Abrahamom koji “protiv svake nade, oslonjen na Nadu, povjerova” da će Božje obećanje biti ispunjeno. Smisao ovog retka jest da je Abrahamova vjera nadmašila njegov vid. Vjerovao je Božjem obećanju unatoč svom i Sarinom tjelesnom stanju. To je vjera. To je bila Abrahamova vjera. Vjera nadilazi ono što možemo vidjeti i poseže za onim što je Bog obećao.
Ovakvu vrstu vjere treba svatko od nas dok čekamo “blaženo ispunjenje nade” prigodom drugog Isusovog dolaska (Titu 2,13).
Oče, pomozi mi danas da imam Abrahamovu nadu, nadu koja vidi dalje od onoga što se vidi očima. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)