“Nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno.” (2. Korinćanima 4,18)
Sotona neprekidno radi na tome da pomrači slavu budućeg svijeta i da svu pozornost privuče na stvari ovoga svijeta. On želi tako organizirati stvari da naše misli, brige i posao budu toliko ispunjeni prolaznim stvarima da ne vidimo i ne razumijemo vrijednost vječne stvarnosti. Svijet i njegove brige imaju previše mjesta, dok Isus i nebeske stvari imaju premalo mjesta u našim mislima i čežnjama.
Razmišljanje o nebeskim stvarima ne ometa muškarce i žene u obavljanju dužnosti u ovom životu, nego ih čini učinkovitijima i vjernijima. Iako se čini da velika stvarnost vječnog svijeta obuzima um, zaokuplja pozornost i obuzima čitavo biće, duhovno prosvjetljenje ipak donosi mir nebeskog podrijetla koji omogućuje kršćaninu da uživa u obavljanju uobičajenih životnih dužnosti. …
Razmišljanje o Božjoj ljubavi koja se pokazala u davanju Njegovog Sina za spasenje palih ljudi, ganut će srca i probuditi sile u duši kao ništa drugo. Djelo otkupljenja je veličanstveno; to je tajna Božjeg svemira. Ali kako su neosjetljivi primatelji takve neusporedive milosti! …
Da naša osjetila nisu toliko otupjela grijehom i razmišljanjem o mračnim slikama koje nam Sotona neprekidno prikazuje, vatreni i neprekidni izljevi zahvalnosti tekli bi iz naših srca prema Onome koji nas svakog dana obasipa darovima koje ne zaslužujemo. Trajna pjesma otkupljenih slavit će Onoga koji nas je ljubio i oprao nas od naših grijeha svojom krvlju; i ako mi ikada budemo pjevali tu pjesmu pred Božjim prijestoljem, morat ćemo je ovdje naučiti. (Ellen G. White, Upoznajmo Krista)