„Ovdje je um, koji ima mudrost. Sedam glava, sedam su gora, na kojima žena sjedi.“ (Otkrivenje 17,9)
Jedan od oblika velikih zabava u ljudskom rodu je smijeh potaknut glupostima drugih ljudskih bića. Zadivljuju gluposti koje ljudska bića mogu iskazati kad se nađu pod pritiskom. I mi im se smijemo, možda i zato što u dubini duše znamo da smo sposobni učiniti iste gluposti ukoliko budemo izloženi sličnom pritisku. Razmotrite sljedeće pozive hitnoj službi u jednoj bolnici:
Poziv: “Ako moja majka treba uzimati lijekove svakih 6 sati, da li je u redu ako ih uzme sada?”
“Kada ih je uzela posljednji put?”
“U pet sati poslije podne!”
“A koliko sati je sada?”
“Sada je 11 sati navečer!”
“Pa…?”
“Pa, treba li ili ne?”
Drugi poziv: “Rebra me bole već skoro mjesec dana. Mislim da su polomljena. Pijem neke lijekove protiv bolova, ali ne djeluju. Postoji li još nešto što bih mogao učiniti?”
Treći poziv: “Popio sam pivo koje mi stoji u stomaku već četiri dana. Trebam li uzimati neki lijek kako bih povratio?”
“Kada ste pili pivo, da li je imalo neprijatan ukus?”
“Da, strašan! Ipak, popio sam punu flašu!”
“Pa, zašto ste popili toliko ako je ukus bio tako strašan?”
“Pa, veoma sam žurio!”
Ljudska glupost može zvučati tako smiješno da se ponekad I samo Nebo mora nasmijati (Psalam 2,4; 59,8). Ali, humor u sebi sadrži i snažnu duhovnu poruku. Istinska mudrost pripada Bogu (Otkrivenje 7,12) i svakome koji je voljan primiti je od Boga (Otkrivenje 17,9). Bez srca koje je spremno primiti mudrost od Boga, svaki od nas se nalazi samo na korak od toga da postane smiješan.
Gospode, još jednom sam se podsjetio na svoju duboku potrebu za mudrošću koju mi samo Ti možeš dati. Nauči me danas! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)