“Jer onoga koji ne bude iskazivao milosrđa zadesit će sud bez milosrđa; a milosrđe se smije sudu.” (Jakov 2,13)
Nije sve ružičasto kada se radi o blaženstvima. Ona imaju i svoju mračnu stranu, kao što i evanđelje pokazuje svoju mračnu stranu onima koji ga odbace.
Bog nas može jedino pozvati za stol evanđelja; On nas neće natjerati da jedemo. Premda Isus poziva svakog pojedinca da prihvati Njegovo spasenje, On nikoga neće natjerati da to učini. Slično tome, Isus je stavio pred nas prekrasne blagoslove blaženstava, ali svi pojedinačno trebamo odlučiti hoćemo li ih prihvatiti ili odbaciti. Onima koji ih prihvate, blagoslovi su obećani!
Međutim, onima koji odbace dobre vijesti ili blagoslove, isto je tako jasno određena sudbina. Na primjer, oni koji odbiju biti milostivi često neće dobiti milosti ni na ovoj Zemlji, a kamoli na konačnom sudu.
Ovo posljednje nije neka Božja samovoljna odluka. On želi da svi stanovnici Njegovog kraljevstva budu sretni, da se dobro osjećaju. Ali, ako nisam izgradio karakter po ugledu na božanski, neću se ugodno osjećati u Njegovom vječnom kraljevstvu. Dopustite mi da to ilustriram. Sjećam se kada sam prvi put večerao s jednim propovjednikom.
Poziv mi je bio unaprijed upućen, i ja sam se brinuo cijelog tog tjedna. U to sam vrijeme živio na brodu u zaljevu San Franciska i nikako se nisam slagao s načelima koja je propovijedao taj čovjek.
U većini slučajeva sve izgleda mnogo gore dok se očekuje nego kad se zbude. Ali nije bilo tako s tom večerom. Osjećao sam se krajnje neugodno sve vrijeme.
Nakon nekoliko godina, kad sam se obratio, došao sam do zaključka da se ništa teže ne bi moglo dogoditi neobraćenoj osobi nego da mora provesti vječnost u prisutnosti Boga ljubavi, koji zna i naša djela i naše misli. Takav bi život bio teži od pakla. Čovjek bi, svakako, prije umro nego ga podnosio.
Blagoslovi blaženstava su namijenjeni onima koji žele usvojiti osobine koje se u njima preporučuju. Svi će ostali ostati izvan nebeskog kraljevstva. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)