„Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze!“ (Matej 7,14)
Kad bi demokracija bila način da se dođe do istine, onda bi đavo pobjeđivao svaki put. On ima glasove na svojoj strani. Ljudima je mnogo lakše slijediti Sotonu i ići njegovim putovima. U stvari, čak im je i mnogo prirodnije to činiti. Sjećam se vremena kad sam postao vjernik Crkve. Brojevi su mi mnogo značili.
Trebalo mi je dosta vremena da shvatim kako se samo jedan glas računa kad se radi o etičnim i duhovnim istinama. To je glas Božje Riječi, Biblije! Moralna manjina slijedi ovaj glas kao svoj vodič kroz život. Izreka: „Svi to čine, prema tome mora biti dobro!“ na nju ne ostavlja dojam. Ona je izabrala da slijedi vodstvo Biblije. Ona ide uskim putem.
Naš današnji tekst kaže da nema mnogo onih koji nalaze uska vrata. Čini se da je to istina, ali to ne znači da ih mora biti malo po broju. Vidite, tekst u Evanđelju po Mateju 8,11 tvrdi sasvim suprotno: „Zato vam velim da će mnogi doći s istoka i zapada te sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.„ Tekst u Otkrivenju 7,9 opisuje spašene: „Najedanput, pojavi se pred mojim očima veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti…“
„Malo“ u spomenutom tekstu čini se da je samo komparativni izraz koji označuje da će spašenih biti malo kad se njihov broj usporedi s mnoštvom izgubljenih.
A zašto će oni biti izgubljeni? To je srž prizora suda, koji je simbolično dočaran s dvojim vratima (Matej 7,13.14). Oni su jednostavno propustili svoj život predati Kristu, propustili su da uđu na uska vrata, da idu uskim putem.
Kako je s tobom jutros? Kome si se ti predao? Kome je upućena tvoja ljubav? Kako znaš da su tvoji odgovori na ova pitanja pravilni? (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)