“Stoga vi molite ovako: Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!” (Matej 6,9)
Evanđelju po Mateju 6,9-13 nalazimo jedno od najvažnijih učenja našega Gospoda. Molitva Očenaš nalazi se ovdje i u Evanđelju po Luki 11,1-4. Luka kaže došli Isusu sa zahtjevom da ih nauči moliti. Uostalom, kazali su, i Ivan je naučio svoje učenike tome.
Ovaj je razgovor vrlo značajan. On upućuje ne samo na važnost molitve već i na misao da se molitva može naučiti. Isus je prihvatio tu ideju, jer ih je odlučio naučiti kako da se mole.
Molitva nije samo “zavežljaj riječi” koje izgovaramo formalistično ili čak vatreno. Ne, molitva ima svoj red, svoju strukturu. Ovu misao ćemo podrobnije razrađivati sutra. Danas bismo željeli razmišljati o važnosti molitve u svom svakodnevnom životu.
Rasprava o molitvi suočava nas s jednom od najvažnijih tema u kršćanskom životu. Jedan pisac je rekao “da je molitva, izvan svake sumnje, jedna od najvažnijih aktivnosti u ljudskom životu. Čovjek je najveći kada na koljenima izlazi pred svoga Gospoda.” Isti pisac nastavlja svoju misao i kaže da nam ništa u kršćanskom životu nije lakše i prirodnije od molitve. Većina drugih strana kršćanskog života nalazi svoje dvojnike u životu nekršćana. Čak i ljudi koji se nikada nisu sreli s Isusom mogu vladati sobom i biti darežljivi. Ali nije tako s molitvom od srca.
Kakav odnos vlada između vas i Boga? Volite li razgovarati s Njime kao s prijateljem ili se osjećate neugodno u Njegovoj blizini? Imate li mu išta reći? Sada dolazi veoma važno pitanje. Neki ljudi imaju mnogo da kažu Gospodu kada se mole javno, ali vrlo malo kada se mole u svojoj sobi. Molitva je na neki način ipak proba našeg duhovnog života. Putem molitve možemo otkriti jesmo li u ljubavi s Bogom.
Gospode, shvativši važnost molitve, zajedno Te s učenicima molimo, nauči nas moliti. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)