“Molit ću duhom, ali molit ću i umom; pjevat ću hvale duhom, ali pjevat ću ih i umom.” (1. Korinćanima 14,15)
Neki su ljudi vrlo iznenađeni da se nešto tako duhovno kao što je molitva treba odvijati po nekom sustavu i imati svoju strukturu. Međutim, upravo tome nas uči molitva Očenaš.
Kad su ga učenici zamolili da ih nauči moliti, Isus im je objavio remek-djelo ljudske komunikacije. Ta im je molitva trebala poslužiti kao uzor. To jasno proizlazi iz Isusovih uvodnih riječi: “Stoga vi molite ovako.” (Matej 6,9) Tek nakon toga daje im predložak koji sadrži sve osnovne elemente molitve.
Iako nije loše izgovarati riječi ove molitve, ukoliko to činimo i srcem i umom, mnogo je bolje da je gledamo kao uzornu molitvu koja nam daje sve osnovne elemente i javne i tajne molitve.
Isusova uzorna molitva je po mnogo čemu slična skicama propovijedi koje prave mnogi propovjednici. Svaki dio skice je bilješka o važnim točkama koje treba spomenuti u molitvi. Svaka se bilješka onda proširuje i obogaćuje tijekom same molitve.
Možda je sveobuhvatnost Isusove uzorne molitve njena najistaknutija odrednica. Ona pokriva sva područja naših odnosa s Bogom i bližnjima, kao i sve naše osobne potrebe.
Čak je i redoslijed molbi vrlo značajan. Prve se tri molbe odnose na Boga i Njegovu slavu, a sljedeće tri na naše ljudske potrebe i želje. Prema tome, Bogu treba dati najviše i najistaknutije mjesto; i tek tada se možemo okrenuti sebi i svojim potrebama. Tek kad Bogu damo Njegovo pravo mjesto, naći će svoje pravo mjesto i sve ostalo.
Hvala Ti, Gospode, što si nas naučio kako da se molimo, što si ozbiljno shvatio tu našu važnu potrebu. Mi želimo učiti od Tebe i tijekom svojih molitvi. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)