„On će doći pred njim u duhu i sili Ilijinoj, da opet obrati srca otaca k djeci, nepokorne da privede k mišljenju pravednika i tako učini Gospodinu narod spreman.“ (Luka 1,17)

Ivanu Krstitelju bila je povjerena naročita vijest pripreme. On je bio poslan kao Isusov preteča da pripremi, koliko je više moguće ljudi svog doba, da prihvate Isusa kad bude došao. Ako ste ikada proučavali Ivanovu službu i njegovu vijest, možda ste se pitali kakva je osoba bio.

Nitko ga sigurno ne bi smatrao diplomatom! Došao je u duhu i sili Ilijinoj, u sili onoga koji je upitao narod na Karmelu: „Kako ćete još dugo hramati na obje strane? Ako je Gospod pravi Bog, onda držite uz njega!“ (1. o kraljevima 18,21). Ivan Krstitelj nije govorio tiho i blago. Nije mjerio riječi. Izricao je ozbiljne ukore; nazivao je ljude svog doba zmijskim porodima.

Jeste li ikad razmišljali o vijesti Ivana Krstitelja i pitali se zašto je koristio tako oštre izraze i neposredan pristup? Naši svećenici obično pokušavaju to izvesti na neki blaži način. Ivan Krstitelj nije radio tako. Njega je Sveti Duh upotrijebio kao mač koji treba duboko zasjeći i pripremiti put Isusu Kristu.

I danas postoje trenuci kada Sveti Duh duboko zasijeca; ne štedi naša osjećanja i ne trudi se da nam bude prijatno, već sječe duboko u našu dušu sa gorućom vješcu osvjedočenja. Djeluje da nas učini bolno svjesnim naših propusta, našeg licemjerstva, našeg nepovjerenja u Boga. Ukazuje nam na naše grijehe, sebičnost i nedostatak brige za ono što je stvarno vrijedno. Njegova je prvenstvena namjera da nas osvjedoči u našu duboku potrebu za spasenjem koje Bog nudi, tako da budemo pokrenuti da dođemo i primimo spasenje. Samo oni koji su bolesni, i znaju da su bolesni, voljni su potražiti pomoć liječnika. A i samo oni koji prepoznaju svoje stanje kao grešnici bit će voljni doći i primiti spasenje koje je On omogućio. Danas, kad osjećamo da Sveti Duh svojim mačem duboko zasijeca u našu samodopadljivost, možemo biti zahvalni za Njegovu službu kojom nas dovodi Isusu da bismo pronašli iscjeljenje i odmor. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)