“Doista, kao što su neposluhom jednog čovjeka mnogi postali grešnici tako će posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.” (Rimljanima 5,19)
Radosna je vijest da je Krist umro za sve ljude. Loša vijest je da ga svi ne prihvaćaju. To stvara napetost između “svih” u Rimljanima 5,18 i “mnogih” u 19. retku. Znači li da su u 19. retku “mnogi” ili “svi” grešnici? Pavao je već odgovorio na ovo pitanje u Rimljanima 1,18-3,20 i u 3,23 gdje jasno kaže da “su svi sagriješili i lišeni su Božje slave”. Zato u Rimljanima 5,19, kada kaže da “su mnogi postali grešnici”, on misli svi.
Ovo nameće važno pitanje: ako izraz “mnogi su postali grešnici” zbog “neposluha jednog čovjeka” upućuje na sve, zar iz toga ne slijedi da tvrdnja da će “posluhom Jednoga mnogi postati pravednici” podrazumijeva da će svi biti opravdani? Drugim riječima, nisu li ova dva “puta” identično paralelna? Pavao je već odgovorio na ovo pitanje u Rimljanima 3,22-26 i 5,1 gdje on jasno uči da su opravdani, pomireni s Bogom samo oni koji vjeruju u Krista. Svi drugi ostaju Njegovi neprijatelji te su mrtvi u svojim prekršajima i grijesima (vidi Efežanima 2,1). Zato “mnogi” koji će “postati pravednici” nisu svi, već oni koji su prihvatili Kristovu ponudu besplatne milosti.
Istinska paralela glasi: “Svi ljudi povezani s Adamom su grešnici i svi koji su povezani s Kristom su pravednici.” Mnogi nisu svi. Opravdanje je uvjetovano vjerom. Međutim, rekavši to, presudno je shvatiti da je Krist umro na križu za sve ljude, to jest sve ljude koje su ikada živjeli. Njegova žrtva osigurala je opravdanje cijelog čovječanstva. Dar je ponuđen svima. Ali nisu svi pozitivno odgovorili. Neki su odlučili slijediti Adamov put umjesto Kristova.
Uvjet za opravdanje u Rimljanima 3 do 5 je, naravno, prihvaćanje vjerom. Tako “mnogi” nisu “svi” kada je u pitanju spasenje. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)