“Pravednikove su usne hrana mnogima.” (Izreke 10, 21)
Unatoč sveopćoj pokvarenosti postojao je niz svetih ljudi, uzvišenih i oplemenjenih zajednicom s Bogom, koji su živjeli u zajednici s Nebom. Bili su to ljudi velikog intelekta, prekrasnih osobina. Njihova je zadaća bila velika i sveta — da razviju karakter pravednosti, da iznose pouku o pobožnosti, ne samo ljudima svog vremena već i budućim naraštajima. Samo je nekoliko najpoznatijih ljudi spomenuto u Svetom pismu, ali tijekom vjekova Bog je imao vjerne svjedoke, svetkovatelje iskrena srca.
Koliko su se puta oni koji su vjerovali Božjoj riječi, iako sami po sebi potpuno bespomoćni, oduprli sili cijeloga svijeta — Henok, neporočan u srcu, svet u životu, držeći se čvrsto svoje vjere u pobjedu pravednosti nasuprot pokvarenom i ismjehivačkom naraštaju; Noa i njegov dom nasuprot ljudima svoga vremena, ljudima najveće fizičke i mentalne snage i najnižeg morala; djeca Izraelova kod Crvenog mora, bespomoćno, uplašeno mnoštvo robova, nasuprot najmoćnijoj vojsci najmoćnijeg naroda na kugli zemaljskoj; David, dječak pastir, kome je Bog obećao prijestolje, nasuprot Šaulu, tadašnjem vladaru, odlučnom da zadrži svoju vlast; Šadrak i njegovi drugovi u vatri, a Nabukodonozor na prijestolju; Daniel među lavovima, njegovi neprijatelji na visokim položajima u kraljevstvu; Isus na križu i hebrejski svećenici i glavari koji čak i rimskog namjesnika prisiljavaju da ispuni njihovu volju; Pavao u lancima, vođen da umre smrću zločinca i Neron, despotski vladar svjetskog imperija.
Ovakvi primjeri ne nalaze se samo u Bibliji. Njih ima mnogo u svakom zapisu o ljudskom napretku. Valdenzi i hugenoti, Wycliffe i Hus, Jeronim i Luther, Tyndale i Knox, Zinzendorf i Wesley, i mnoštvo drugih svjedočili su o sili Božje riječi nasuprot ljudskoj sili i politici koja podupire zlo. Oni pripadaju pravom plemstvu svijeta. To je Njegova prava kraljevska loza. Današnja je mladež pozvana da zauzme svoje mjesto u toj lozi. (Ellen G. White, Borba i hrabrost)