„Ako zbilja poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći i vršeći sve njegove zapovijedi što ti ih danas naređujem, Jahve, Bog tvoj, uzvisit će te nad sve narode na zemlji.“ (Ponovljeni zakon 28,1)
U šestom poglavlju Evanđelja po Mateju Isus ne govori ništa loše o materijalnom bogatstvu, odnosno o novcu. On samo želi istaknuti da materijalni blagoslovi moraju zauzeti svoje pravo mjesto u našem životu. Materijalna blaga dolaze od Boga i zato je Bog važniji od njih. Novac ne smije postati našim gospodarem, već mi moramo upravljati materijalnim dobrima i upotrebljavati ih u svom radu za Gospoda.
Ima nekoliko činjenica koje moramo držati na umu u vezi s materijalnim dobrima i našim odnosom prema njima. Prvo, materijalna dobra pripadaju Bogu. „Ta moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama mojim. Znam sve ptice nebeske, moje je sve što se miče u poljima. Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve što je ispunja.“ (Psalam 50,10-12)
Priča se da je neka gradska djevojčica pošla na putovanje po zemlji. Prvi put u životu vidjela je obilje proljetnog cvijeća koje je prekrivalo bregove. Obraćajući se učitelju, upitala je: „Mislite li da bi Bogu moglo smetati ako uberem nekoliko Njegovih cvjetova?“ Ona je bila u pravu. Sve pripada Bogu.
Druga činjenica koju bismo kao kršćani morali držati na umu je da smo svi samo Božji povjerenici, upravitelji Njegovih dobara. On nam povjerava svoja materijalna dobra da bismo ih mogli dijeliti s drugima. Za neke smo povjerenici duhovnih dobara, ali za beskućnike i izgladnjele mi smo povjerenici materijalnih dobara, pozvani da s njima podijelimo svoj dom i svoju hranu. Ovo načelo povjereničke službe ne odnosi se samo na novac već i na naše talante i sposobnosti.
U Isusovoj priči, gospodar je podijelio talante svojim slugama da se njima služe do njegovog povratka. Tako je i u stvarnom životu. Mi smo povjerenici, a ne vlasnici Božjih dobara. Mi smo Božji predstavnici. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)