„I za odijelo, što se tjeskobno brinete? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Niti siju, niti žanju. A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih.“ (Matej 6,28.29)
Veliki Umjetnik skreće našu pozornost na bezosjećajne cvjetove u polju, ukazujući na prekrasne boje i divnu raznolikost nijansi svakoga od njih. Bog je na taj način pokazao svoju vještinu i skrb. Na taj način želi pokazati i veliku ljubav koju osjeća prema svakom ljudskom biću.
Gospodin, naš Stvoritelj, troši isto toliko brige, mudrosti i vremena na svaki maleni cvijet kao i na velika djela koja stvara. I u najmanjem cvijetu vidi se ljepota i savršenstvo koje nijedna ljudska umjetnost ne može oponašati. U nježnim preljevima ružinih boja kao i na zvijezdama na nebu vide se potezi kista velikog Umjetnika.
Izabrani cvjetovi otkrivaju prednosti njegovanja. Oni nas uče da smo dobili prednost da se usavršavamo. Bog želi da unesemo miris u svoje životno djelo. Mi trebamo biti Gospodnje biljke koje Mu služe onako kako On to želi. Učinimo sve što je u našoj moći da uljepšamo svoj karakter. Svakoj nježnoj biljci mora se pokazivati nježna briga. Beskorisni izdanci moraju se ukloniti. Oštećeni dijelovi moraju se pažljivo povezati. Tako i oni koji su slabi u vjeri mogu dobiti potrebnu njegu. Vežimo svojim čvrstim namjerama oslabljene biljke u Gospodnjem vrtu, pružimo im potporu.
Iz beskrajne raznolikosti biljaka i cvjetova možemo izvući važnu pouku. Nisu svi cvjetovi isti po obliku i boji. Neki imaju ljekovita svojstva. Neki šire miris. Ima takozvanih kršćana koji smatraju svojom dužnošću da navedu sve ostale kršćane da budu slični njima. To je čovjekov plan, ali nije Božji. U Božjoj Crkvi ima mjesta za karaktere isto tako raznolike kao što su raznoliki cvjetovi u vrtu. U Gospodnjem duhovnom vrtu ima mnogo vrsta cvijeća. Gospodin se brine za cvjetove. On im daje ljepotu i miris.
Zar neće onda još mnogo više dati nama miris radosnog raspoloženja? (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)