“Neka Gospod bude milostiv Oneziforovu domu jer me često utješio; nije se stidio mojih okova, već, naprotiv, kad je došao u Rim, brižno me potražio i našao – neka mu dadne Gospod da nađe milosrđe kod Gospoda u onaj Dan!” (2. Timoteju 1,16-18)
Nagrada milostivima će biti da će uživati milost. Peto blaženstvo je jedino u kojemu je nagrada jednaka pokazanoj vrlini. Blaženstvo je vrlo lako moglo reći da će dobiti još milosti ili da će dobiti dodatnu milost, jer su ti vjernici već osjetili djelovanje božanske milosti na sebi. U stvari, oni su, u prvom redu, postali milostivi zato što su se odazvali pozivu Božje milosti.
Njihova nagrada: dobit će još milosti! Ima nešto posebno lijepo u stupnjevanju ovog obećanja. S Bogom život postaje sve ljepši i ljepši i nastavit će se uljepšavati tijekom svih vjekova vječnosti.
Kakvog li obećanja!
Nagrada milostivima daje se na dva načina. Prvo, oni koji su milostivi na Zemlji vrlo često dobivaju milost od ljudi već u ovom životu. Opće je priznata istina da su ljudi ljubazniji prema milostivima kad pogriješe nego prema tvrdovratima. Surovi ljudi vrlo često dobivaju surovost kao nagradu. Međutim, nije baš uvijek tako. Žalosna je činjenica da se prema milostivima na Zemlji ponekad postupa surovo.
To nas dovodi do drugog načina izvršenja obećanja o milosti. On će doći do izražaja prilikom drugog Kristovog dolaska. Svi oni koji su bili milostivi u ovom životu dobit će milost od Boga u “onaj Dan”. U taj će Dan sve nepravde na Zemlji biti ispravljene. Milostivi će dobiti Božju milost u potpunom smislu te riječi.
Kao kršćani, mi taj dan očekujemo više od svakog drugog dana. A jedna od velikih biblijskih istina glasi da će od načina na koji živimo danas ovisiti kako ćemo proći toga dana. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)