“Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje!” (Rimljanima 5,2 – DF)
Čitamo niz redaka s riječju “imamo”. U Rimljanima 5,1 otkrili smo da oni koji su opravdani vjerom imaju mir. Prvi dio drugog retka objavljuje da imamo pristup a u drugom dijelu saznajemo da se dičimo.
Ali zamijetite da sam se malo poigrao s vama. Apostol u petom poglavlju ne kaže “oni imaju”. Ne, on je sasvim određen i osoban. Mi (oni koji su prihvatili Božji put spasenja vjerom) imamo mir, pristup i radost. Mi — a to znači vi i ja — imamo razlog za radost.
U izvornom tekstu riječ “dičiti se, radovati se” u našem današnjem retku ista je riječ koja je u Rimljanima 3,27 i 4,2 prevedena kao “hvalisati, ponositi se”. Ali ovi redci nam kažu da se nitko ne može hvalisati svojim postignućima u vršenju Zakona i da se čak ni Abraham nije mogao ponositi svojim djelima. Činjenica da je pravednost Božji dar a ne ljudsko postignuće ne ostavlja nam prostor za hvalisanje našim duhovnim stanjem.
Ali sada postoji i razlika. Rimljanima 5,2 potiče nas da se Čemu ova promjena? Zato što kršćani ne veličaju svoja vlastita postignuća, već ono što je Gospod već učinio za njih i što će učiniti u budućnosti. Kršćani se ponose dobrotom i milosti svog Gospoda koji im je osigurao mir i trajan pristup Bogu. Time se vrijedi dičiti.
Upravo je ovaj smisao riječi naveo prevoditelje da, iako se obično prevodi riječju “hvalisanje”, njeno implicitno značenje izraze stavom radosti. C. K. Barrett predlaže da ova riječ u ovom kontekstu “znači pobjedničko, radosno povjerenje” u Boga.
Kršćanska radost proizlazi iz “oslanjanja na nadu u slavu Božju”. Pavao nam je već rekao u Rimljanima 3,23 da smo lišeni Božje slave. Krist se molio da Njegovi sljedbenici ugledaju Njegovu slavu (Ivan 17,24), a umirući Stjepan ju je i ugledao (Djela 7,55), ali Pavao nam kaže da je njeno potpuno ispunjenje tek u budućnosti (Rimljanima 8,18). Ali mi imamo sigurnost u tu budućnost zbog našeg prihvaćanja onoga što je Bog učinio za nas u Kristu. Nije čudno što se mi kao kršćani radujemo.
Kršćani su ti koji su hvalisanje zamijenili radošću. Danas je prigoda za radovanje zbog onih koji su prihvatili Božje spasenje. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)