„Najedanput se na moru podiže tako velika oluja da valovi gotovo pokriše lađicu. A on je spavao. Tada pristupiše učenici k njemu, probudiše ga i rekoše mu: ‘Gospodine, spasi, izgibosmo!’ ‘Malovjerni – reče im – zašto se toliko strašite?’“ (Matej 8,24-26)

Kakve li razlike! Isus spava, a učenici su gotovo izgubili glavu od straha. Međutim, iako je razlika očita, nećemo se njome baviti. Čini nam se da je mnogo važnije otkriti njen uzrok. Zašto su se učenici toliko uplašili? Kako je Isus istodobno uspio zadržati savršeni mir, čak i spavati?

Da bismo odgovorili na ova pitanja, trebamo usporediti tekstove različitih Evanđelja. Čitajmo Evanđelje po Mateju 8,23-27 i usporedimo njegove citate s tekstovima u Evanđelju po Marku 4,36-41 i Evanđelja po Luki 8,22-25. Što nam svaki od ovih tekstova govori o vjeri? Na što upućuju razlike u pitanjima što ih učenici i Isus postavljaju u svakom od tih Evanđelja?

Zamijetite da je Isus u Evanđelju po Mateju učenike jednostavno nazvao malovjernima, dok im u Evanđelju po Luki postavlja značajno pitanje: „Gdje je vjera vaša?“

„Gdje je vjera vaša“ kada dođe do teškoća u životu? Gdje je vjera vaša kada se oluje razbjesne? Svi mi znamo da je prilično lako održati vjeru kad sve ide glatko, kad brod našeg života plovi po mirnom moru. Ali, gdje je naša vjera kada se vrijeme promijeni? To je proba kad se vidi imamo li malo ili mnogo vjere, je li naša vjera zrela ili nezrela.

Pitanje koje su učenici postavili u Evanđelju po Marku pomaže nam da življe zamislimo taj događaj. „Učitelju, zar ti ne mariš što mi ginemo?“

Naravno da mari! Ti su ljudi predstavljali srž Njegove buduće Crkve. Problem nije bio u Njemu, već u njima. Njima je nedostajalo povjerenja da se On stara o njima u svakom trenutku njihovog života. I stoga Isus njima postavlja pitanje: „Zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere?“

Gdje je moja vjera? Gdje je ona kad se suočim sa stvarnim nevoljama i krizama? Jesam li i ja malovjeran ili sam u stanju vidjeti da se Bog stara o meni u svim okolnostima, da sam uvijek zaštićen Njegovom rukom? (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)