„Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i nasrnuše na tu kuću i ona se sruši. I velika bijaše njezina ruševina.“ (Matej 7,27)
Prije nekoliko godina ovaj je tekst za mene dobio novo značenje. Ja živim petnaestak kilometara od jezera Michigan i moja omiljena zabava je hodanje uz obalu.
Tijekom jedne takve šetnje iznenada sam u zbilji vidio što je Isus htio reći. Jedna kuća, koja je još prije nekoliko dana bila sigurno smještena na uzvišici, desetak metara iznad obale, sada je stajala nakrivljena između neba i zemlje. Pješčana uzvišica, na kojoj je bila sagrađena prije nekih tridesetak godina, bila je podlokana valovima i kuća se sada oslanjala samo na polovinu pređašnjeg temelja. Druga polovina kuće je visjela nad iznenada proširenom obalom.
Velika je izvjesnost za obje kuće bila da će valovi doći. Mi ne možemo izbjeći valove, ali možemo graditi mudro.
Ako gradimo mudro, možda moramo uložiti više vremena i truda. Ja sam odrastao u sjevernoj Kaliforniji. U ljeto, u vrijeme kada u toj zemlji nikada ne pada kiša, rijeka se smanjuje na uzani vijugavi tok sredinom korita. U ljeto je čovjek u kušnji da svoju kuću sagradi na samoj obali, posebno ako nije vidio rijeku tijekom zimskog povodnja. Međutim, ponekad zimske kiše učine da krenu bujice blatnjave vode i preplave i kuće sagrađene visoko iznad obale. Oni koji su bili dovoljno ludi da svoje kuće podignu kraj rijeke mogu ih tada gledati kako odlaze prema Tihom oceanu.
Pazite kako gradite i gdje gradite. Ono što može izgledati dobro u vrijeme mira može se pretvoriti u ludakov raj u vrijeme oluje. Držimo na umu, životne će oluje sigurno doći. Jedino je pitanje hoćemo li za njih biti spremni. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)