„Anđelu Crkve u… napiši.“ (Otkrivenje 2,1.8.12.18; 3,1.7.14)
Dok sam još bio mlad, na televiziji je prikazivana neobično omiljena serija pod naslovom „Zvjezdane staze“. Radilo se o zvjezdanom brodu „Enterprise“, ratnom svemirskom brodu koji je plovio galaksijama i branio Planetarnu federaciju od Klingona i ostalih zlih vrsta. Kapetan broda bio je obični pripadnik ljudskog roda po imenu Kirk, koji je pokazivao cijelu lepezu emocija od oduševljenja nakon pobjede do panike kada bi nešto pošlo naopako. Njegov podređeni zvao se Spock, humanoid šiljastih ušiju Koji je potjecao s planete Vulkan. On je bio potpuno lišen svih emocija.
Tekući zaplet u skoro svakom nastavku bavio se kapetanom Kirkom koji gubi prisebnost u nekoj krizi i tada mu se Spock obraća hladnim i staloženim glasom: „Kapetane, to nije logično!“ Vidite, suprotno stanovnicima s Vulkana, ljudska bića susreću se sa svakom preprekom na dva načina: jedan je razum i logika, a drugi osjećanja. Emocije, naravno, mogu biti zaštitno sredstvo za ljudska bića, ali ih mogu navesti i na bezglave i neuspješne poduhvate, a to je serija često pokazivala.
Zapadnjačka logika može se prikazati sljedećom jednadžbom: a + b = c. Dakle, sve mora voditi nekom zaključku. Međutim, hebrejska logika u Svetom pismu je drugačija: a + b = a. Hebrejska logika se vraća samoj sebi. To je slično izvođenju glazbene ljestvice na klaviru. Dok se krećete glazbenom ljestvicom (do, re, mi, fa, sol, la, si) stalno se vraćate istim notama, ali one su ili više, ili niže nego prethodne. Zapadnjačka logika naglašava zaključak, dok hebrejska logika naglašava središte!
Izgleda da su i sedam Crkava poredane duž linije hebrejske logike: a – b – a. Isus uopće ne kritizira Smirnu i Filadelfiju (drugu i šestu), Pergam i Sard se nalaze u ozbiljnom nazadovanje (treća i peta), Efez i Laodiceja (prva i posljednja) imaju slične probleme. Crkva u sredini, Tijatira, izgleda da ima dva razdoblja, i poruka upućena njoj predstavlja najduži tekst.
Strukturu koja iz toga proizlazi predstavlja sedmokraki svijećnjak, s tri grane na svakoj strani i jednom u sredini. Parovi grana susreću se na istom mjestu na osnovici svijećnjaka: Efet i Laodiceja su na suprotnim stranama svijećnjaka; Smirna i Filadelfija na sljedećem nivou, Pergam ii Sard iznad njih, a Tijatira na vrhu.
Bog se ne služi zapadnjačkom logikom u svom odnosu prema Crkvama u Maloj Aziji. Njemu je toliko stalo do njih da ih je stavio na određenom mjesto koje im najbolje odgovara.
Gospode, veoma sam Ti zahvalan što znam da me možeš dosegnuti na nivou mog razumijevanja. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)