„Kako bih te mogao dati, Efraime, bih li te mogao predati, Izraele? Kako bih te mogao predati kao Adamu, kako bih te mogao uništiti kao Seboimu? Ne, uznemiri se srce moje u meni. Propinje se sav osjećaj moj.“ (Hošea 11,8)
Ako bi se kod vas bilo kad javila sumnja u ljubav našeg nebeskog Oca, pogledajte Isusa, koji je došao da nam Ga otkrije. Vidite Ga kako jaše na magarcu, niz padinu, prema kapijama grada. Gleda prema gradu, koji leži pred njim, i potresen jecajima rida: „O Jeruzaleme, Jeruzaleme! Kako da te dam?“ Kad uhvatimo ovaj djelić života Onoga koji nas je tako mnogo ljubio, možemo shvatiti i dio bola i čežnje u pitanju: „Kako da te dam?“
Zatim su naša srca privučena da u ljubavi služe ljudima oko nas, pokušavajući da što više njih povedemo ka prihvaćanju Božjeg spasenja. Kad vidimo one koje volimo kako se bore, i shvatimo ogromnu cijenu koja je za njih plaćena, ako je zaista vidimo, prestaje nam biti važno koliko dobri ili odvratni su oni u stvari. Nije nam važno da li je lako ili teško izaći na kraj s njima.
To je slično događaju koji se zbio prilikom susreta dvojice ljudi u gradu. Jedan od njih imao je sina koji je stalno upadao u različite teškoće. Drugi čovjek je rekao: „Kad bi to bio moj sin, davno bih ga se odrekao.“ Prvi je odgovorio: „I ja bih ga se odrekao kad bi to bio tvoj sin. Ali ne odričem se svog sina!“
Jednostavno ne možete otići od onih koje volite. Ima mnogo roditelja, učitelja, rođaka i prijatelja danas, koji mogu potvrditi ovu istinu. Ponekad ljudima kažemo da su odgovorni za nekoga, ali oni se uopće ne moraju osjećati odgovornima. Ponekad pokušavamo položiti teški teret na ljude za širenje Evanđelja. Kažemo: „Odgovorni ste za sve ljude u svojoj ulici.“ Pokušavamo ih uvjeriti da će krv njihovih bližnjih biti tražena iz njihove ruke. Međutim to jedino izaziva osjećanje krivice kod ljudi koji se ne uključuju u zadatak širenja Evanđelja. Ponekad netko čak i pita: „Kako se dugo trebam moliti za nečije spasenje?“ To je glupo pitanje. Ljubav nikad ovako ne pita. Ljubav se nastavlja zalagati i posredovati zato što ne može drugačije, zato što je za nju nepodnošljiva pomisao da se prestane zalagati za nekog koga voli. Ljubav ne poznaje mogućnost da bude „dosta“. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)