„Jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala. Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju.“ (Pjesma 2,11.12)
Ovoga ugodnog jutra cijela priroda izgleda svježa i prekrasna. Zemlja je obukla svoju ljetnu zelenu odjeću i blista u skoro edenskoj ljepoti.
Mislim da je naše uživanje u ljetu pojačano sjećanjem na duge, hladne zimske mjesece; s druge strane, očekivanje ljeta pomaže nam da radosnije izdržimo vladavinu zime. Kad bismo dopustili svojim mislima da se bave jalovošću i bijedom kojima nas je okružio ledeni kralj, bili bismo vrlo nesretni; ali, budući mudriji od toga, mi gledamo unaprijed očekujući dolazak ljeta koje će donijeti ptice, probuditi zaspalo cvijeće, odjenuti zemlju u zelenu odjeću, ispuniti zrak svjetlom, mirisom i pjesmom.
Boravak kršćanina na ovome svijetu mogao bi se prikladno usporediti s dugom, hladnom zimom. Ovdje doživljavamo nevolje, tugu i razočaranja, ali ne smijemo dopustiti svojim mislima da se time bave. Gledajmo zato naprijed s nadom i vjerom na dolazak ljeta kada ćemo s dobrodošlicom biti dočekani u svojem edenskom domu, u kojemu je sve svjetlo i radost, gdje je sve mir i ljubav.
Da kršćanin nikada nije iskusio oluje nevolja u ovome svijetu, da njegovo srce nije bilo prekaljeno razočaranjima ili pritisnuto strahom, jedva bi znao cijeniti Nebo. Mi nismo malodušni iako smo često umorni, žalosni i klonulog srca; zima neće trajati vječno. Ljeto mira, radosti i vječnog veselja uskoro će doći. Tada će Krist boraviti s nama, vodit će nas na izvore žive vode, otrt će suze s naših očiju. Neka vas ništa ne spriječi da temeljito obavite djelo za vječnost. Tamo neće biti hladnih vjetrova i zimskih mrazova, već će vladati vječno ljeto. Tamo će biti svjetla za um, ljubavi koja će biti trajna, iskrena. Tamo će biti zdravlja i besmrtnosti, živahnosti i svake sposobnosti. Odatle će biti zauvijek isključena svaka žalost i nestati svaka bol. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)161