„Već da opravdaju svako povjerenje, da tako budu u svemu na čast nauci Boga, našega Spasitelja!“ (Titu 2,10)
Svatko tko uzima Kristovo ime treba ukrasiti nauk Krista, našega Spasitelja dobro sređenim životom i pobožnim razgovorima, čak i ukrasom krotkoga i tihoga duha. Ukoliko to budete imali, uživat ćete milost i kod Boga i kod ljudi.
Prenagljeno izgovorene riječi ranjavaju i vrijeđaju duše, ali se najdublja rana nanosi duši govornika. Onaj koji nikada ne griješi sam je autoritativno proglasio Kristov dar, ukras krotkoga i tihoga duha, darom koji ima visoku cijenu. Koliko taj dar vrijedi njemu samome, treba ustanoviti svatko od nas tražeći ga od Boga. Ma kako nas ljudi ocjenjivali ako nosimo taj ukras, mi nosimo znak da smo Kristovi učenici. Nas ocjenjuje Najviši, jer ukras koji nosimo u Njegovim očima ima visoku cijenu. Tražimo taj skupocjeni dragulj.
Svaka duša suočit će se s nečim što je izaziva, što je potiče na gnjev, i ako nismo pod Božjom potpunom vlašću, bit ćemo izazvani kada se to dogodi. Ali Kristova krotkost smiruje uznemireni duh, vlada jezikom i dovodi cijelo biće u pokornost Bogu.
I na taj način učimo kako se suočiti s kritikom. Nas ljudi mogu pogrešno ocijeniti, ali nas dragocjeni ukras krotkoga i tihoga duha uči kako da se ponašamo, kako da imamo sažaljenja prema onima koji izgovaraju nagle, nepromišljene riječi. Svaki neljubazni duh sigurno će probuditi demona strasti u neobraćenim srcima. Nesveti gnjev ne smije se poticati, već gasiti.
To je iskra koja može raspaliti neukroćenu ljudsku narav. Izbjegavajte riječi koje bi mogle izazvati ili raspiriti sukob. Radije pretrpite zlo nego da činite zlo. Bog zahtijeva od svakog svojeg sljedbenika, koliko god je to moguće, da živi u miru sa svim ljudima.
Mi moramo biti slični Kristu. Trudimo se da svoj život učinimo onakvim kakav bi Krist želio da bude – punim mirisa ljubavi prema Bogu i bližnjima, punim Kristovog božanskog Duha, punim svetih nastojanja da se približimo Bogu, bogatim ljepotom sličnosti s Kristom. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)