„Ipak što mi je bio dobitak, sve sam to smatrao za štetu zbog Krista. Jer sve držim za štetu prema prevažnoj spoznaji Isusa Krista, Gospodina svojega.“ (Filibljanima 3,7.8)

Nedovoljno poznavanje Božje ljubavi otkrivene u Isusu može povesti neku osobu na stranputicu i spriječiti je da na pravi način dođe do osvjedočenja o svom grijehu. Ako se saznanje koje sam primio tiče samo Deset zapovijesti, biti ću osvjedočen da sam činio samo grešna djela. I upravo tu može početi skretanje na pogrešan put.

Ljudi se mogu podijeliti na dvije grupe, na jake i slabe. Svojim osobinama, naslijeđenim odlikama i uvjetima razvoja, mi se svrstavamo ili među jake ili među slabe, ili negdje na sredinu između ove dvije grupe. Jaka osoba osvjedočena da je činila grešna djela i da postoji plan spasenja koji osuđuje grijehe, može promijeniti svoje putove, prestati činiti grešna djela i postati „dobra“, moralna osoba.

To može predstavljati i njen pad, zato što moralnost nije kršćanstvo. Moralnost nikad nije bila kršćanstvo i neće nikad postati kršćanstvo. Ne možete činiti ono što je pravo ne čineći zlo. Pokušaj da se bude dobar time što se neće biti rđav ne znači nikakvu dobrotu. Uzdržavanje od zla nije dobrota i neće nikad biti dobrota.

Zato je naročita zamka za ljude jake volje, za one koji imaju čvrstu moralnu kičmu i mnogo samodiscipline, moralnost bez Krista. Oni se varaju smatrajući sebe dobrima i zbog toga kršćanima, a mogu biti dalje od stvarnog kršćanstva mnogo više od osobe koja se valja u jarku, zato što su oslijepili za svoju potrebu za Kristom.

Farizeji su bili veoma moralni ljudi. Bili su tako veliki poštovatelji Subote da su požurili od križa kako bi na vrijeme otpočeli službu prije zalasku Sunca. Međutim to ih pred Bogom nije učinilo pravednim.

Kad iz daljine gledate nekoga tko je visok 2,5 metra, on vam ne mora izgledati visok. U stvari on vam može izgledati kao da je vaše visine, možda malo niži. Ali kad mu priđete i pogledate ga, iznenada se osjećate kao mrvica pred njegovim nogama. Ako idete kroz život, bez obzira koliko ste dobri ili rđavi, na izvjesnoj udaljenosti od Isusa, On vam se ne mora učiniti visok, možda će vam izgledati kao da je vaše visine. Kad, međutim, dođete u Njegovu neposrednu blizinu, iznenadit ćete se kakvi ste i biti ćete osvjedočeni o svojoj potrebi. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)