„I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam pečata, začujem gdje prvo od četiri bića govori glasom kao gromovnim: Dođi! Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika luk. I dan mu je vijenac te kao pobjednik pođe da pobijedi.“ (Otkrivenje 6,1.2)
Pisac Knjige otkrivenja vrlo je pažljivo oblikovao svoju knjigu, iako mnoge karakteristike toga oblikovanja izmiču pažnji suvremenog čitatelja. Prva polovica knjige bavi se općom stvarnosti tijekom cijele kršćanske ere. U njoj se spominju križ, propovijedanje Evanđelja, događaji koji se protežu cijelim putem, od Isusove smrti pa do kraja svijeta. Druga polovica knjige, suprotno tome, usredotočuje se skoro isključivo na završne događaje u povijesti ove planete.
Kada želite povući paralelu između prve i druge polovice knjige, vidjet ćete da se prvi dio knjige bavi općim činjenicama u cijelom razdoblju, dok drugi dio promatra kršćansku eru iz perspektive posljednjeg vremena. Na primjer, prvi dio knjige slavi Boga za stvaranje (Otkrivenje 4,11) i otkupljenje (Otkrivenje 5,9.10.12.13) – zbog onoga što predstavlja prošlost u vrijeme pisanja Knjige otkrivenja. Tekst u Otkrivenju 19,1-6. s druge strane, umnožava riječi hvale, slaveći Boga zato što je izbavio svoj narod na kraju povijesti ovoga svijeta.
Na sličan način i bijeli konj se dva puta pojavljuje na stranicama Otkrivenja. Bijeli konj iz šestog poglavlja služi kao paralela bijelom konju iz devetnaestog poglavlja. Oba jahača nose krune, ali apostol Ivan koristi dvije različite grčke riječi kako bi ih opisao. Jahač u našem tekstu nosi „stefano“ krunu, krunu pobjede. Stari Grci su taj naziv upotrebljavali za „olimpijsku zlatnu medalju“, za dokaz da je atletičar pobijedio u olimpijskoj trci. Jahač u devetnaestom poglavlju, s druge strane, nosi „diadem“, kraljevsku krunu simbol vlasti. Prva polovica Otkrivenja nekoliko puta spominje Krista i Njegov narod kao pobjednike, kao olimpijske atletičare. Onaj koji bude pobijedio kao što je Krist pobijedio, dobiti će krunu pobjede. U 19. poglavlju Isus objavljuje kraj svakog protivljenja na Zemlji, pa zato može ponijeti krunu suverenog kralja.
Nikada neću zaboraviti olimpijske igre iz 1980. godine. Najslavniji trenutak za mene i većinu Amerikanaca bila je pobjeda američkog hokejaškog tima nad sovjetskim. Osjećanja izazvana hladnim ratom doprinijela su da se uzbuđenje zbog utakmice podigne do neslućenih visina. Osim toga, činjenica da se ruski tim sastojao od prikrivenih profesionalaca, dok su Amerikanci poslali u bitku studente s univerziteta, još više je razbuktala očekivanja. Obožavatelji hokeja nikada neće zaboraviti „čudo na ledu“.
Hvala Ti, Gospode, što si me podsjetio da je svaka misao i svaka odluka danas isto tako važna kao i zlatna medalja ili kruna. Ono što danas činim veoma je važno za konačni ishod svega. Neka Tvoja pobjeda postane i moja! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)