“Prije svega, braćo moja, ne kunite se ni nebom, ni zemljom, ni ikakvom drugom zakletvom! Štoviše, neka vaš ‘da’ bude ‘da’, a vaš ‘ne’ neka bude ‘ne’, da ne potpadnete pod osudu!” (Jakov 5,12)
Unašem današnjem tekstu Jakov, u stvari, citira Isusove riječi (Matej 5,37). Pravom kršćaninu nije potrebno da se zaklinje ovim ili onim. Kršćani moraju biti dobro poznati po tome što govore istinu. Oni se ne smiju služiti legalističkim formulama ili lukavo sročenim rečenicama tako da ostave dojam da misle jedno, dok, u stvari, misle reći nešto sasvim drugo. Govor kršćanina treba biti otvoren, pošten i častan. Ljudi bi morali vjerovati kršćanima zato što su kršćani.
Isus u tekstu u Evanđelju po Mateju 5,33-37 odbacuje sve lukave i višeznačne pristupe istini. On, prema tome, odbacuje i misao da se neki sporazumi moraju poštovati zato što su sklopljeni u ovim ili onim uvjetima, dok nas drugi ne obvezuju tako doslovno zato što nisu bili potkrijepljeni odgovarajućom zakletvom. Isus se bori za vjerodostojnost svih riječi, pod zakletvom ili bez zakletve. Zajednica u kojoj se riječima ne može vjerovati nije stabilna zajednica.
Kao kršćani, mi shvaćamo da su sve naše riječi i svi naši sporazumi dani u Božjoj prisutnosti. Kršćaninu njegove riječi i djela predstavljaju svetu obvezu. Kršćaninove riječi dolaze od čovjeka kojega je sam Bog odvojio za svetu upotrebu. Kršćaninove riječi dolaze od čovjeka koji je nanovo rođen. Vjerodostojnost naših riječi i obećanja, poštenje s kojim pristupamo svim svojim obvezama, pokazuju da smo kršćani na djelu, a ne kršćani po imenu. Prema tome, kršćaninovi poslovni potezi sunajpošteniji poslovni pothvati blizu i daleko. Ponašanje kršćanina pokazuje njegovoj okolini da je istinski kršćanin.
Kad je Isus tražio da naše da bude da, a naše ne da bude ne, On je zahtijevao da budemo vjerodostojni i pošteni u svemu što govorimo i činimo. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)