„Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka.“ (Otkrivenje 1,12)

Na uskrs 1969. godine imao sam prednost biti u Rimu. Pošto sam prisustvovao papinoj uskršnjoj poruci na Trgu svetog Petra, zajedno s tri prijatelja pošao sam razgledavati ruševine antičkog rimskog Foruma. Bilo je zaista uzbudljivo koračati područjem kojim su prolazili apostoli Petar i Pavao, razgledavati građevine koje su nekada morale biti veličanstvene, načinjene od kamena koji su apostoli gledali i možda dodirnuli.

Većina turista koji posjećuju forum kreću s mjesta, koje se nalazi preko puta Mamertinske tamnice (u kojoj je po tradiciji tamnovao apostol Pavao). Onda prolaze pored hrama Vestalki, penjući se i silazeći Patinskim brežuljkom, pored Konstantinove bazilike do drugog kraja Foruma. Tu nailaze na Titov slavoluk, slavoluk generala koji je zauzeo grad Jeruzalem 70. godine poslije Krista. Zamislite naše uzbuđenje kada smo ugledali izrazit reljef koji prikazuje vojnike koji prolaze Rimom noseći sedmerostruki svijećnjak uzet iz Hrama u Jeruzalemu! Osjećali smo se zaista okruženi biblijskim svijetom.

U cijelom antičkom rimskom svijetu sedmerostruka menora (svijećnjak) bila je najpoznatiji simbol judaizma kao što su riba i križ kasnije postali znaci kršćanske vjere. Na izraziti način Knjiga otkrivenja prihvaća ovu sliku judaizma da predstavi crkve u maloj Aziji. Na taj način Ivan jasno objavljuje da je istinska kršćanska vjera nasljednica izraelske tradicije, iako je ponekad sinagoga isključivala kršćane (Otkrivenje 2,9; 3,9). A upravo su oni koji su isključivali kršćane izgubili vezu sa svojim hebrejskim nasljeđem, a ne vjerni sljedbenici Ješue Mašiaša (Isusa Mesije).

Da li je kršćanska crkva zaista zauzela mjesto Izraela? Teško bi bilo zamisliti nekog kršćanina iz prvog stoljeća koji bi tako nešto pomislio. Oni su objavljivali judejskog Mesiju, koji je predstavljao ispunjenje prastarih obećanja upućenih Izraelu. Oni su obračunali neznabošce jedinom pravom izraelskom Bogu. Ne zahtijevajući od neznabožaca da se obrežu, judejski kršćani, kao što je bio Pavao, prihvatili su ih kao nove učesnike u svojoj judejskoj vjeri u Isusa. Kršćani iz neznaboštva postajali su Abrahamova duhovna djeca (Galaćanima 3,28), obrezani u srcu (Rimljanima 2,28. 29), nakalemljeni na Izraelovo stablo, dok su se grane judejski nevjernika odvajale od njega (Rimljanima 11,17).

U Knjizi otkrivenja slika svijećnjaka naglašava hebrejske korijene kršćanske vjere i usku vezu između te vjere i prastarog izraelskog nasljeđa.

Gospode pomozi mi da naučim nešto više o korijenima svoje kršćanske vjere i da ih cijenim onako kao što su to činili apostoli Pavao i Ivan. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)