“Zakon je, znamo, duhovan, a ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijeha.” (Rimljanima 7,13)
U Rimljanima 7,14 mi se susrećemo s vrlo kontroverznim dijelom Poslanice Rimljanima. Veći dio rasprave u Rimljanima 7,14-25 usredotočuje se na to tko je “čovjek”, bilo da je riječ o Pavlu, bilo, o ljudima prije ili poslije obraćenja na kršćanstvo. Ali trebamo uvidjeti da se Pavao ne bavi toliko našim pitanjima o ljudskoj prirodi, već o Zakonu.
Nažalost nemoguće je protumačiti njegove riječi bez zauzimanja stava o tome što on podrazumijeva pod ljudskom naravi. To i ne bi bilo tako loše, ali čini se da on u tih dvanaest redaka daje izjave koje se odnose i na obraćene i neobraćene. Tako on može u 22. retku uporabiti riječ “čovjek” za opis nekoga tko se veseli Božjem zakonu, a u 14. retku oslikati tjelesnu osobu. Bez obzira na to tko je “čovjek”, on je u procjepu između dobra i zla.
Najprikladnije je “čovjeka” koji je opisan u ovim redcima (7,14- 25) smatrati istinskim kršćaninom koji je pao u grijeh. Ovo stanje nije potpuna slika njegovog kršćanskog života budući da je pobjednički vid ovog života razjašnjen u 8. poglavlju. Ali ovdje su pojedinci koji znaju ono što je dobro, ali viču u tjeskobi zbog svog jada kada čine ono što ne bi trebali.
Svi se kršćani poistovjećuju s ovim ulomkom na psihološkoj razini. Nijedan vjernik nije sasvim bez grijeha. Svi smo mi uhvaćeni u tom procjepu. Zato se svaki “čovjek” suočava s tom borbom u svakodnevnom životu. Pavao ilustrira ovu borbu koristeći se uvidima iz vlastitog iskustva.
Da bismo razumjeli Pavlov izraz trebamo se sjetiti kako se osjećamo kad učinimo nešto pogrešno usprkos onome što bismo željeli. Ne znam što vi činite, ali ja vičem: “Jadam sam ti ja čovjek!” (Rimljanima 7,24) Poželim istući samog sebe.
Sjetite se da Pavao ne opisuje cjeloviti kršćanski život. Ali čak ako je taj život općenito i pobjednički i kršćani imaju mir i radost zbog svoje vjere, drugom se prigodom mogu poistovjetiti s Izaijom koji je izjavio: “Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana” (Izaija 6,5), i s Petrom koji je usred krize pao pred Isusove noge uzvikujući: “Udalji se od mene, Gospodine, jer sam grešnik!” (Luka 5,8) (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)
