„Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.“ (Daniel 3,17.18)
Kršćani su umirali iz najčudnijih razloga. U davnim progonstvima u vrijeme Rimskog Imperija, na primjer, bili su ubijani zato što su ih proglašavali ljudožderima, nemoralnim tipovima i ateistima. Bili su proglašavani ljudožderima zato što su pili krv i jeli meso čovjeka koji se zvao Isus. Bili su proglašavani za nemoralne tipove zato što su slavili svoje gozbe ljubavi, potajno i na osami.Uzimajući u obzir ono što se događalo na rimskim i grčkim gozbama, nije trebalo mnogo mašte da bi se stvorio takav zaključak o nemoralu, posebno kada se znalo da jedu ljudsko meso i piju ljudsku krv na svojim potajnim orgijama.
Zanimljivo je da su prve kršćane proglašavali i ateistima. Pitate se kako je to bilo moguće. Zar ti ljudi nisu bili spremni sve žrtvovati za svoju vjeru? To je istina, ali su kršćani odbijali poštovati božanstva Grčke i Rima, uključujući i imperatora. Stoga su smatrani ateistima po pravilima kulture kojom su bili okruženi. Ne samo da su bili smatrani ateistima već i neprijateljima čovječanstva. Njihovo odbijanje da poštuju bogove svoje zemlje navlačilo je nesreću na sve stanovnike, jer je ljutilo bogove.
I današnji bi kršćani morali biti smatrani ateistima. Bogovi su našeg današnjeg vremena materijalna blaga, prestižni položaji i moć. Za većinu ljudi to su najveće vrijednosti. Mnogi će sve učiniti da ih dobiju i rijetki su oni koji se ne klanjaju pred njihovim oltarima i ne iskazuju poštovanje njihovim svećenicima.
Pravi kršćani odbijaju sudjelovati u tim igrama. Kao i negdašnji Danielovi prijatelji ili prvi kršćani, oni poštuju čudnog Boga; oni obožavaju Gospoda, nevidljivog Boga koji zahtijeva potpunu pokornost. Kršćani se razlikuju od kulture koja ih okružuje. Oni služe drukčijem gospodaru. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)