“Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni!” (Izaija 9,6)
Blago mirotvorcima!” Ovo blaženstvo odgovara blaženstvu “Blago krotkima” s prve ploče Blaženstava. Oni koji su ponizni i krotki bit će i mirotvorci.
Navedene karakteristike upućuju da je Isus na vrlo radikalan način opisivao karakter kršćanina. Po svojoj naravi, mi obično nismo ni krotki ni mirotvorci. To se dobro vidi u napaćenom svijetu oko nas, ali i u našim napaćenim domovima i obiteljima. Mi se ovdje suočavamo s načelima jednog kraljevstva koje se razlikuje od kraljevstava ovoga svijeta. Građani ovog novog kraljevstva moraju imati i novu narav.
To ne znači da smo mi potpuno zli. Ellen G. White kaže: “U svakom srcu postoji ne samo intelektualna već i duhovna moć; smisao za ono što je pravo, želja za dobrim.” (Odgoj, str. 24) Međutim, ta želja se u našem srcu sukobljuje s težnjom da izaberemo zlo, težnjom koju smo naslijedili od Adama.
Na mnogo načina, život bi bio mnogo jednostavniji kada bismo kao pojedinci bili ili potpuno zli ili potpuno dobri. A ovako, naše srce je poprište sukoba na mikrokozmičkoj razini, jer se svakoga dana nalazimo u procijepu između načela Kristovog kraljevstva i načela kraljevstva zla.
Studdart Kennedy je shvatio srž problema kada je rekao da u svakome od nas stanuje djelić sveca i djelić grješnika; da djelomično potječemo s Neba, a djelomično sa Zemlje. Osim toga, lijepo je primijetio da je svaki od nas samo “veliki početak”.
I to je doista srž problema. Veliki početak nije dovoljan. Bog želi ući u naš život i završiti svoje djelo. Dio je toga djela da nas učini mirotvorcima tako da postanemo slični, i sve sličniji, velikom Knezu mironoscu. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)